Stoljećima su žene bile te koje su brinule o trudnoći i porodu, pružale njegu i podršku, a ipak rijetko su imale pristup ginekološkom obrazovanju. U starom Egiptu spominje se Pesešet,  koja je navodno živjela oko 2500. pr. Kr. i skrbila za kraljičinu majku. U antičkoj Grčkoj ističe se Agnodika, atenska primalja iz 4. stoljeća pr. Kr., čija je priča dokumentirana kod rimskog autora Higinusa (Hyginus, 2017). Za kontekst ženske ginekologije važna je i Metrodora i njezin navodni traktat On the Diseases and Cures of Women (Flemming, 2007). Međutim, nijedna od ovih predaja nije u potpunosti dokazana. Stoga ovi primjeri otvaraju pitanja: koliko antički izvori doista otkrivaju iskustva žena kao pacijentica, i kao primalja i ginekologinja? Kako su se njihova iskustva razlikovala od iskustava muškaraca i što to govori o diskriminaciji žena u ginekologiji? Povijest nas podsjeća da briga o reproduktivnom zdravlju uvijek nadilazi samu ginekologiju. Riječ je o ženskim tijelima, životima, izborima i dostojanstvu, Stoga je cilj ovog teksta ukazati na doprinose spomenutih žena koje ujedinjuju njihovu želju za obrazovanjem i pružanju pomoći te podsjetiti na tragove i izvore koji ostavljaju prostor za dodatno proučavanje.

Primalje

Primaljstvo je profesija koja traje stoljećima i obuhvaća skrb za trudnice i novorođenčad. Primalje nadziru porod, pomažu pri komplikacijama i pružaju savjete o trudnoći te njezi poslije porođaja. Njihova uloga je veoma kompleksna i odgovorna. Uključuje  prijenos znanja o kontracepciji, pobačaju i reproduktivnom zdravlju žena, što pokazuje da njihova stručnost nadilazi samu tehniku poroda. Zbog povjerenja koje trudnice osjećaju prema drugim ženama, primaljstvo se gotovo uvijek razvijalo kao ženska profesija (Lay, 2000). Primalje su prisutne u najosjetljivijim trenucima, kada novi život dolazi na svijet (Fuhrmann, 2010). Žensko društvo pružalo je siguran i slobodan prostor za dijeljenje intimnih iskustava.[1]

Kroz kontinuiranu prisutnost, primaljstvo se razvilo ne samo kao profesija, nego i kao životni poziv, čija je vrijednost bila prepoznata i poštovana u mnogim civilizacijama. Mnogo antičkih autora ističe važnost primalja. Primjerice, Sokrat ponosno navodi da je sin primalje (Athanasekou, 2020: 1), što potvrđuje prestiž i važnost ove profesije. Uključivanje ove teme u znanosti započinje tek u drugoj polovici 20. stoljeća, osobito u radovima Sarah Pomeroy. Njezin doprinos je važan zbog reinterpretacije antičkih tekstova kroz prizmu žena, čime  pridonosi feminističkoj teoriji u okviru klasične filologije. U članku „Plato and the Female Physician“ (1978) autorica analizira odlomak iz djela Republic (454d). Platon smatra da žene u idealnoj državi mogu obavljati iste poslove kao muškarci, jer su razlike između njih samo u izdržljivosti, a ne u sposobnostima (Pomeroy, 1978). 

Pesešet na čelu egipatske medicine

U antičkom Egiptu briga o ženskom zdravlju bila je usmjerena na trudnoću, porod i reproduktivne funkcije, pri čemu su žene same često sudjelovale u procesu skrbi i dijagnostike. Tekstovi poput Kahunovog papirusа pokazuju da su imale određenu autonomiju u opisivanju simptoma i sudjelovanju u vlastitom liječenju (Griffith, 1897–1898). Iako fragmentiran, taj zapis sadrži određene upute za liječenje bolesti reproduktivnih organa, dijagnozu i pripremu lijekova (Nunn 2002: 35).

Jedna od važnih figura u ranoj povijesti ginekologije antičkog Egipta jest Pesešet (Peseshet), žena koja je živjela u razdoblju Četvrte dinastije, otprilike oko 2500. godine pr. Kr. U izvorima se spominje s titulom (imy‑r swnwt). Termin imy‑r u staroegipatskom jeziku označava „onoga/onu koji nadzire, upravlja ili upravitelj/ica“, dok swnwt znači „ženska liječnica ili primalja“. Kombinirani izraz imy‑r swnwt ukazuje na formalni autoritet nad ženama u ginekološkoj praksi, što pokazuje da Pesešet nije bila samo praktičarka, već i učiteljica i voditeljica, odgovorna za nadzor drugih žena u pružanju ginekološke skrbi i osiguravanju kvalitetne njege. Takav položaj bio je rijedak u drevnim društvima, što dodatno potvrđuje stručnost ove žene (Pahor, 1992: 1249).

Pretpostavlja se da je Pesešet imala sina Akhethetepa, u čijoj je mastabi u Gizi pronađen njezin osobni „lažni ulaz“ (false door). Lažni ulazi u grobnicama simbolički su elementi koji često sadrže imena i titule članova/ica obitelji, no prisutnost imena ne dokazuje uvijek krvnu povezanost. Nije potvrđeno da je ona stvarno njegova majka, niti je jasno je li prikazan njezin lik (Hassan,1932:73-86).

Što se tiče njezine profesionalne prakse, pretpostavlja se da je podučavala primalje u staroegipatskoj medicinskoj školi u Saisu. Iako izravni arheološki dokazi o školi nisu sačuvani, njezina titula i aktivnosti sugeriraju postojanje formalnog ženskog ginekološkog obrazovanja te organizirane prakse prijenosa znanja (Tosi,1997:79). Jedna od njezinih dužnosti bila je briga za kraljičinu majku. Njezin rad odvijao se u razdoblju izgradnje velikih piramida, što njezinu karijeru smješta u kontekst visoko organiziranog egipatskog društva, u kojem je medicina bila ključna za očuvanje zdravlja aristokracije (Eugenía-Zuskin et al., 2008).

Pesešet je bila inspiracija za brojne književne i kulturološke likove. Jedna od njih je kultna Merit Ptah. Izvor ove interpretacije je knjiga Women in Medicine: A Bibliography of the Literature on Women Physicians and Nurses (1938). Autorica knjige, Kate Campbell Hurd‑Mead dokumentirala je doprinos žena u medicini. Međutim, detaljna istraživanja, osobito Jakuba Kwiecinskog, pokazuju da ne postoje arheološki dokazi koji potvrđuju postojanje Merit Ptah. Kwiecinski (2014) smatra da je Hurd‑Mead pogrešno povezala dostupne podatke o Pesešet s narativom o Merit Ptah. Na taj je način nastao simbolički lik koji se proširio knjigama i internetom te je u popularnoj kulturi postao arhetip prve žene-liječnice.

Prerušena Agnodika spašava žene

Žene u ginekologiji pojavljuju se u grčkoj i rimskoj tradiciji kao složene figure. Zanimljivo je da se one često nalaze na granici između povijesnih činjenica i narativnih prikaza. Jedna od njih je i Agnodika, koja je, prema predaji, živjela oko 4. stoljeća pr. Kr. Opisana je kao prva žena‑primalja, babica ili ginekologinja u antičkoj Ateni. Njezina priča zabilježena je u Fabulae, kolekciji priča pripisanoj rimskom autoru Gaju Juliju Higinusu. Higinus opisuje Agnodiku kao obstetrix, pojam koji se teško precizno prevodi na suvremeni jezik.  Pomeroy ovaj termin prevodi kao „porodna liječnica“, naglašavajući da su primalje u Ateni postojale u Agnodikino vrijeme, ali da je Agnodika bila specifična zbog formalnog ginekološkog obrazovanja (Pomeroy, 2013:51-68). No Helen King (2013:59) upozorava da u antičkom svijetu nije postojalo „formalno licenciranje“ medicinara/ki te stoga nije pouzdano dijeliti praktičarke u odvojene kategorije poput „primalje“ i „porodne liječnice/ginekologinje“. King objašnjava da je latinski pojam obstetrix etimološki usporediv s anglosaksonskim terminom za primalju, što upućuje na to da su sve žene koje su pomagale pri porodu kombinirale praktično znanje, iskustvo i vještinu, bez formalnog razdvajanja po suvremenim standardima (King, 2013:184).

Iako Agnodika nije povijesno potvrđena osoba, njezina je priča stoljećima služila kao simbol hrabrosti i inspiracije žena te njihove borbe na pravo na ginekološko obrazovanje. Priča o Agnodiki najduža je u Higinusovoj kolekciji, što ističe njezinu posebnost. Naime, u njegovim pričama pojavljuju se dvije izumiteljice. Jedna od njih je Agnodika, a druga boginja Demetra, koju Higinus navodi kao onu koja je otkrila žito. Za razliku od mnogih priča koje slave božanstva ova pripovijest stavlja u središte smrtnicu, čime Agnodikin lik postaje simbol hrabrosti, inovativnosti i predanosti u društvu gdje su žene često bile marginalizirane (King, 2013:135). Prema Higinusu, Agnodika je živjela u antičkoj Ateni, gradu u kojem ženama formalno proučavanje ginekologije i medicine nije bilo dopušteno. No njezina odlučnost da stekne znanje i pomaže ženama pri porodu bila je toliko snažna da se prerušila u muškarca, skratila kosu i otišla studirati kod Herofila u Aleksandriji. Taj čin otkriva njezinu suosjećajnost i predanost životima žena koje su se često morale suočavati s opasnim i traumatičnim porođajima bez stručne pomoći. Nakon školovanja, Agnodika je pokušavala pomagati ženama pri porodu, koje zbog srama nisu željele konzultirati muške ginekologe. U jednom slučaju, dok je pokušavala pomoći jednoj ženi, pacijentica ju je, uvjerena da je muškarac, odbila. Agnodika je diskretno otkrila svoj spol i tako zadobila povjerenje pacijentice. Istina joj je omogućila da pruži pomoć te osigura siguran porod i za majku i za dijete (King, 1986; Parker,2016:252). Iako se radi o predaji, ovaj trenutak simbolizira početak Agnodikinog utjecaja u Ateni i ukazuje na snagu povjerenja u odnosu između primalje i pacijentice. Vijesti o njezinoj stručnosti brzo su se proširile, te su mnoge trudnice i bolesne žene tražile njezine usluge (Davidson, 2022; Nikana, 2025).

Predaja o Agnodiki ističe kako povjerenje oblikuje kvalitetu ginekološke skrbi. Žene su sklonije otvoreno dijeliti svoja iskustva i tegobe s drugom ženom jer vjeruju da će biti shvaćene, saslušane i adekvatno zbrinute. Takav odnos stvara prostor za iskren razgovor o trudnoći, porodu, dojenju i reproduktivnom zdravlju, što potvrđuju suvremene studije: pacijentice češće traže i bolje komuniciraju s pružateljicama zdravstvene skrbi ženskog spola (WHO, 2021; Sarker et al., 2020). Ova predaja odražava spoznaju da empatija, razumijevanje i povjerenje trebaju biti temelj svake učinkovite skrbi, osobito kada se radi o iskustvima koja su duboko osobna i često ostaju u domeni ženskih diskursa.

Agnodikin uspjeh nije ostao bez otpora. Prema jednoj verziji predaje, atenski ginekolozi, nastojeći zaštititi vlastite profesionalne interese, postali su ljubomorni te su je optužili da „kvari žene“. Tijekom suđenja otkrila je svoj spol kako bi opovrgnula optužbe, no time je istodobno priznala kršenje zakona koji je ženama zabranjivao bavljenje medicinom. Na taj se način našla u teškoj situaciji u kojoj je obrana vlastite časti značila i rizik. Ključni preokret uslijedio je intervencijom atenskih žena koje su stale u njezinu obranu, ističući važnost njezina djelovanja za zdravlje i dobrobit žena. Zahvaljujući njihovoj podršci, Agnodika je oslobođena (Alic, 2005).

U tom kontekstu, motiv njenog prerušavanja nadilazi razinu anegdote i poprima snažno simboličko značenje. Prerušavanje u muškarca nije bilo izraz osobnog izbora, nego nužna strategija za pristup profesiji koja je bila strogo kontrolirana muškim autoritetom. Vizualna i društvena imitacija muškog identiteta omogućila je Agnodiki da privremeno premosti institucionalne i kulturne prepreke, ali je istodobno razotkrila krhkost takvog položaja. Njezino razotkrivanje, premda ključno za stjecanje povjerenja pacijentica, ujedno pokazuje da društvo nije bilo spremno priznati stručnost žene bez formalnog „muškog“ legitimiteta.

Majka ginekologije Metrodora

Metrodora (starogrčki: Μητροδώρα) pojavljuje se u povijesti ginekologije kroz jedinstveni bizantski rukopis koji se danas čuva u Laurentijskoj biblioteci u Firenci. Pretpostavlja se da je Metrodora rođena između 200. i 400. godine po. Kr. Iako je svoj rad uglavnom obavljala u Grčkoj, porijeklom je bila iz Egipta, iz imućne obitelji. Njezino ime na grčkom uključuje riječi metro, što znači „maternica“, i dora, što znači „dar“. Pojavljivale su se glasine da je njezino ime pseudonim za Kleopatru, poznatu egipatsku kraljicu, zbog čega je postala poznata kao Kleopatra Metrodora. Međutim, ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio ovu teoriju. (Dawkins, 2025;Touwaide, 2006).

Identitet Metrodore, ako je zaista postojala, ostaje jedna od intrigantnih zagonetki povijesti ginekologije. Zbog fragmentarnosti izvora, povjesničari/ke su pružili različite interpretacije koje nastoje objasniti njezinu ulogu i značenje njezina imena u ginekološkoj literaturi, a svaka od njih otvara drugačiju perspektivu o doprinosu žena u antičkoj ginekologiji. Gemma Strti, znanstvenica specijalizirana za područje bizantije i povijesti medicine iznosi tri perspektive koje se nadopunjuju i zajedno kompletiraju složenost Metrodorinog naslijeđa.

Prema prvoj interpretaciji, Metrodora je bila stvarna autorica, čiji su tekstovi ili odlomci sačuvani u Codex Pluteus 75.3 iz Biblioteca Medicea-Laurenziana. U vremenu kada su ženske autorice rijetko izlazile iz sjene anonimnosti, rukopisi poput njezinih mogli su preživjeti zahvaljujući prepisivačima koji su prepoznali njihovu znanstvenu i praktičnu vrijednost. S ovog pogleda proizlazi i druga interpretacija, koja Metrodoru prikazuje i kao antologistkinju i urednicu. Ona je sustavno prikupljala, organizirala i sintezirala ginekološko znanje drugih autora, omogućujući njegov prijenos i korištenje u sljedećim generacijama. Navedena perspektiva naglašava marljivost njezine uloge u ginekološkoj literaturi i sugerira da su čak i u ograničenim društvenim okolnostima, žene pazile na arhivistiku i očuvanje vrijednih materijala. Treća interpretacija pak donosi potpuno drugačiji uvid. Moguće je da ime Metrodora, što doslovno znači „dar maternice”, u izvornom kontekstu označava naziv ili pojam u tekstu, a ne stvarnu osobu. Ova lingvistička i konceptualna interpretacija podsjeća na složenost jezika i terminologije u antičkim zapisima te naglašava kako je interpretacija povijesnih izvora uvijek podložna kulturnim i prijevodnim varijacijama. Pogrešna identifikacija autora/ica može ukazivati na višeznačnost pojmova i izazove prepisivanja kroz stoljeća (Storti, 2018).

Metrodorino djelo ponovno je otkrio i obradio  autor Kouzis 1945. godine tijekom boravka u Firenci, gdje je konzultirao rukopis u kodeksu te ga fotografirao radi daljnjeg proučavanja. Ubrzo potom, Del Guerra je u Biblioteca Medicea Laurenziana dodatno proučio isti kodeks te 1953. godine objavio kritičko izdanje teksta popraćeno talijanskim prijevodom i komentarom. Kasnije je, 1993. godine, Marie-Hélène Congourdeau priredila francuski prijevod s bilješkama, čime je tekst postao dostupniji širem znanstvenom krugu (Storti, 2018). Na tom tragu, suvremena filološka i povijesno-medicinska istraživanja dodatno su produbila razumijevanje ovoga rukopisnog korpusa. Knjiga Metrodora: The Gynecology from Codex Laurentianus Pluteus 75.3 Together with Other Works from the Same Florentine Manuscript, pod uredništvom Holt N. Parker, predstavlja značajan doprinos istraživanjima antike i povijesti medicine, s posebnim naglaskom na ginekologiju.

Metrodora se u suvremenim interpretacijama opisuje kao ginekologinja značajno ispred svojih suvremenika. Raspolagala je raznolikim kirurškim instrumentarijem. To su sonde, spekulume, hvataljke, strugala i skalpele, koji podsjećaju na instrumente koji su u uporabi i danas. Doktorica Emmaline Ashley ističe da je njezino djelovanje obuhvaćalo ginekološke i opstetričke probleme, a sustavan i iskustveno utemeljen pristup liječničkim metodama omogućio joj je razvoj terapija za stanja poput menoragije, metroragije, tumorskih oboljenja dojke i maternice te neplodnosti (Creekside Centre for Women, 2021). Metrodora je primjenjivala biljne pripravke i intravaginalne umetke, savjetovala o dojenju i poticanju proizvodnje mlijeka te prepoznavala znakove seksualnog nasilja.  No to nije sve. U kirurškoj praksi izvodila je zahvate, uključujući uklanjanje mrtvog embrija radi spašavanja života trudnice te rekonstruktivne i estetske operacije (Adiva, 2025). Iako pojedini navodi zahtijevaju kritičku provjeru, rukopis pripisan Metrodori pruža vrijedan uvid u ginekološku praksu usmjerenu na žensko zdravlje i naglašava njezinu stručnost i brigu za pacijentice.

Nepravda koja nastoji sakriti žensko znanje

Iako su živjele u različitim stoljećima, prostorima i okolnostima, Pesešet, Agnodika i Metrodora, dijele zajedničku sudbinu obilježenu sumnjom i nepravdom. Njihova znanja i doprinosi često su podložni detaljnom preispitivanju, dok se muškarcima znanstvenicima lako pripisuju zasluge i autorstvo. Njihove priče, djelomično obavijene legendom i mitovima, svjedoče o ženskoj upornosti i hrabrosti. Njihov život nije bio lagan, ali su bile ustrajne unatoč brojnim patrijarhalnim ograničenjima. Možemo zamisliti Agnodiku kako prolazi atenskim ulicama prerušena u muškarca, ili Metrodoru kako noću zapisuje svoja opažanja o ženskom tijelu. U svakom trenutku morala je biti svjesna da bi joj svaka pogreška mogla ugroziti karijeru.

Njihovo znanje često je bilo poput svjetiljke skrivene u sjeni: iskra koja je mogla osvijetliti ginekološku praksu, ali je rijetko bila priznata. Iza tih sumnji krije se činjenica da su žene morale dokazivati svoju stručnost više nego njihovi muški kolege, a njihova djela često su svodili na uloge primalja ili babica, umjesto da im priznaju ravnopravni doprinos ginekologiji. Ova povijesna refleksija odjekuje i u današnjem društvu: dok se rad babica i primalja rado prihvaća, skepsa prema ginekologinjama i dalje postoji, a njihove sposobnosti često zahtijevaju dodatno dokazivanje. Koliko žena je kroz povijest moralo skrivati svoje talente? Koliko su njihova djela mogla promijeniti medicinu i ginekologiju da su dobile isti prostor i priznanje kao njihovi muški kolege? Priče Pesešet, Agnodike i Metrodore ne samo da ukazuju na nepravde prošlih stoljeća, već i potiču na kritičko promišljanje o suvremenom shvaćanju stručnosti i ravnopravnosti žena. Njihove priče tvore neprekinutu nit ženske znanstvene hrabrosti koja povezuje prošlost i sadašnjost, nadahnjujući današnje generacije žena u  ginekologiji da traže priznanje i prostor koji im pripada.

LITERATURA

Adiva (2025). Metrodora: majka ginekologije obavijena velom tajne. ADIVA. dostupno na https://www.adiva.hr/zdravlje/zanimljivosti-i-savjeti/metrodora-majka-ginekologije-obavijena-velom-tajne/ stranici pristupljeno 19. 3. 2026.

Alic, M. (2005). Hypatia’s heritage: A history of women in science from antiquity through the nineteenth century. Boston: Beacon Press.

Athanasekou, M. (2020). The image and role of the midwife in the ancient Greek and Byzantine art. International Journal of Prenatal Life Sciences. 20(18). 1- 20. dostupno na https://doi.org/10.24946/IJPLS.20.18.00.00.211201 stranici pristupljeno 7. 3. 2026.

Creekside Center. (2021). Metrodora, a pioneer in women’s health. Creekside Center for Women. dostupno na https://creeksideobgyn.com/metrodora-a-pioneer-in-womens-health/ stranici pristupljeno 20. 3. 2026.

Davidson, L. (2022). Agnodice of Athens: History’s first female midwife? History Hit. dostupno na https://www.historyhit.com/facts-about-agnodice-of-athens/ stranici pristupljeno 9. 3. 2026.

Dawkins, K. A. (2025). Metrodora: The true mother of gynecology. Lilas Wellness Blog. dostupno na https://lilaswellness.com/blogs/news/metrodora-the-true-mother-of-gynecology stranici pristupljeno 19. 3. 2026.

Eugenía‑Zuskin, J., Pucařin‑Cvetković, J., Schachter, E. N., Mustajbegović, J., Vitale, K., Decković‑Vukres, V., Milosević, M., & Dokojelinić, J. (2008). Women in medicine through the ages. Medicina del Lavoro. 99(6). 407–414. dostupno na https://www.mattioli1885journals.com/index.php/lamedicinadellavoro/article/view/1593/1161 stranici pristupljeno 11. 3. 2026.

Flemming, R. (2007). Women, writing and medicine in the classical world. Classical Quarterly. 57 (1). 257-280.

Fuhrmann, S. (2010). Saved by Childbirth: Struggling Ideologies, the Female Body and a Placing of 1 Tim 2:15a. Neotestamentica. 44(1). 31-46.

Griffith, F. Ll. (1897–1898). The Petrie papyri: Hieratic papyri from Kahun and Gurob (principally of the Middle Kingdom). London: Bernard.

Hassan, S. (1932). Excavations at Giza, 1929-1930. Oxford University Press.

Hyginus. (2017). Fabula 274.10-13: The story of Agnodice. A. Keaveney & A. Bartley, (ur.) Giornale Italiano di Filologia. 69(1). 171–197. dostupno na  https://doi.org/10.1484/J.GIF.5.114578 stranici pristupljeno 1. 3. 2026.

Hurd‑Mead, K. C. (1938). Women in medicine: A bibliography of the literature on women physicians and nurses. The Scarecrow Press.

King, H. (2013). The one-sex body on trial: The classical and early modern evidence. Farnham: Ashgate.

Kwiecinski, J. (2014). Merit Ptah, The First Woman Physician: Crafting of a feminist history with an ancient Egyptian setting. Journal of the History of Medicine and Allied Sciences, 69(2). 257–280. dostupno na https://doi.org/10.1093/jhmas/jrt066 stranici pristupljeno 19. 3. 2026.

Lay M. (2000). The Rhetoric of Midwifery: Gender, Knowledge, & Power. New Jersey: Rutgers University Press.

Maubray, J. (1964). Description of the qualifications of the female midwife. L. Cutter & V. Viets (ur.), The Female Physician. (Originalno djelo prvi put objavljeno 1724).

Nikana.gr. (2024). Agnodika: prva žena lekar iz antičke Grčke čiji doprinos ženama odzvanja vekovima. Nikana.gr. dostupno na https://nikana.gr/sr/blog/6913/agnodika-prva-zena-lekar-iz-anticke-grcke-ciji-doprinos-zenama-odzvanja-vekovima stranici pristupljeno 14. 3. 2026.

Nunn, J. (2002). Ancient Egyptian Medicine. London: Red River Books.

Pahor, A. L. (1992). First among women. BMJ. British Medical Journal, 304(6836), 1249.

Pomeroy, S. B. (1978). Plato and the female physician (Republic 454d2). The Classical Journal. 74(1), 1–10.

Sarker, M., Rahman, M., & Hossain, S. (2020). Women's preferences for female healthcare providers in reproductive health: A cross-sectional study. BMC Health Services Research, 20(1), 521. dostupno na https://bmchealthservres.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12913-020-05251-0 stranici pristupljeno 4. 3. 2026.

Storti, G. (2018). Metrodora’s work on the diseases of women and their cures. Revista de la Sociedad Española de Bizantinística, 6. 89–110. dostupno na https://erevistas.publicaciones.uah.es/ojs/index.php/ebizantinos/article/download/1781/1010? stranici pristupljeno 14. 3. 2026.

Tosi, M. (1997). La donna nell'antico Egitto (p. 79). Giunti.urce stranici pristupljeno 18. 3. 2026.

Touwaide, A. (2006). Metrodora. Brill's New Pauly. dostupno na https://doi.org/10.1163/1574-9347_bnp_e803280 stranici pristupljeno 20. 3. 2026.

World Health Organization. (2021). Global report on obstetric violence and respectful maternity care. WHO. dostupno na https://bmcwomenshealth.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12905-025-03768-2 stranici pristupljeno 19. 2. 2026.

[1] Prema Johnu Maubrayu u djelu The Female Physician, primalja nije mogla biti bilo koja žena, već ona koja objedinjuje niz precizno definiranih fizičkih, moralnih i stručnih kvaliteta potrebnih za sigurno vođenje poroda. Posebna se pažnja pridaje fizičkim karakteristikama, osobito spretnosti i nježnosti ruku, kako bi se izbjegla dodatna bol rodilje, ali i psihološkim i etičkim osobinama, poput ozbiljnosti, razboritosti i prisebnosti u kriznim situacijama. Nadalje, naglašava se važnost iskustva i profesionalne odgovornosti, pri čemu primalja ne djeluje izolirano, nego u složenijim slučajevima traži savjet i pomoć iskusnijih praktičara/ki. Uz stručnost, ističu se i  vrline kao što su strpljenje, blagost i empatija. Te vrline pružaju ohrabrivanje i utjehu trudnicama tijekom poroda, kao i sposobnost da se s razumijevanjem pristupi njezinim slabostima. Istovremeno primalja mora odlučno reagirati u situacijama koje to zahtijevaju (usp. Maubray, 1964).

The post Siguran porod u rukama žena: Predaje o prvim primaljama i ginekologinjama u antici appeared first on FER ŠKOLA.

Za razliku od zakona ili formalnih institucija, koje jasno reguliraju društvo, rodne razlike se često proizvode kroz svakodnevne, gotovo neprimjetne prakse, jezik, humor i navike. Upravo te “male stvari” djeluju kao mikro-rituali simboličkog poretka. Kroz njih se određene ideje stalno ponavljaju, sve dok ne počnu izgledati kao “zdrav razum”.

Izreka “Da prostiš, moja žena” implicitno nosi nekoliko važnih pretpostavki: da je žena potencijalni izvor nečistoće ili srama; da njeno spominjanje zahtijeva izvinjenje ili ogradu; da je ženski identitet nešto što treba “ublažiti” u javnom govoru. Drugim riječima, iako zvuči kao šala, izreka zapravo sugerira da je žena nešto problematično ili niže vrijedno.

Sličnu logiku možemo vidjeti i u drugim izrekama i vjerovanjima, poput: “Žena donosi nesreću ako prva uđe u kuću” i razne šale koje žene prikazuju kao manje racionalne ili sposobne. Sve ove izjave doprinose istoj slici: žena kao “drugo” nešto nečisto, opasno ili inferiorno. Problem nije u jednoj izreci, već u njihovom ponavljanju. Kada ih čujemo svakodnevno, počinjemo ih doživljavati kao prirodne i normalne. Tako se rodna hijerarhija ne nameće otvoreno, nego se tiho ugrađuje u naš način razmišljanja.

Upravo kroz takve “sitnice” učimo šta se smatra normalnim  i ko u tom poretku ima više, a ko manje vrijednosti. Zato razumijevanje jezika nije samo pitanje komunikacije, već i pitanje moći.

The post “Da prostiš, moja žena” appeared first on FER ŠKOLA.

Poseban fokus kursa stavljen je na analizu savremenih izazova koje donosi ubrzani razvoj digitalnih tehnologija. U tom kontekstu, učesnici će imati priliku detaljnije istražiti fenomen botova i njihovu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja, kao i načine na koje automatizirani sadržaji utiču na percepciju stvarnosti u digitalnom prostoru.

Također, kurs će otvoriti važno pitanje odnosa umjetne inteligencije i obrazovanja, s naglaskom na mogućnosti, ali i etičke dileme koje proizlaze iz upotrebe AI alata u procesu učenja i poučavanja. Posebna pažnja bit će posvećena kritičkom promišljanju načina na koji tehnologija može unaprijediti obrazovanje, ali i potencijalno produbiti postojeće društvene nejednakosti.

Jedan od ključnih segmenata kursa odnosi se na prepoznavanje i dekonstrukciju rodnih stereotipa koji se reproduciraju putem društvenih mreža, video igara i animiranih sadržaja. Učesnici će analizirati kako digitalni mediji oblikuju percepcije roda i identiteta, te na koji način algoritmi mogu nesvjesno perpetuirati stereotipe.

Kroz ovakav interdisciplinarni pristup, kurs nastoji povezati pitanja tehnologije, roda i društvene odgovornosti, osnažujući učesnike da razviju informiran, kritički i etički odnos prema digitalnom okruženju u kojem svakodnevno djeluju.

The post “Ko se i kako igra: Umjetna inteligencija i društvene mreže” appeared first on FER ŠKOLA.

U svom izlaganju profesorica Spahić Šiljak govorila je o značaju rodno osjetljivog jezika, naglašavajući kako način na koji govorimo o Bogu nije neutralan, nego duboko oblikovan historijskim, kulturnim i društvenim kontekstima. Posebno se osvrnula na činjenicu da se, iako se za Boga kaže da je iznad svakog poimanja, identiteta i ljudskih kategorija, u religijskom jeziku i praksi Bog najčešće predstavlja i oslovljava u muškom rodu.

Kroz analizu religijskih tekstova, tradicija i simbolike, ukazano je na dominaciju muških metafora i slika Boga, što otvara prostor za kritičko promišljanje: da li je takav jezik samo gramatička konvencija ili ima dublje implikacije na način na koji vjernici razumiju božansko, autoritet i moć?

Jedno od ključnih pitanja koje je obilježilo predavanje bilo je: šta bi se promijenilo kada bi se Bog oslovljavao u ženskom rodu? Da li bi takva promjena uticala na religijsko iskustvo, percepciju Boga, ali i na društvene odnose i rodne uloge?

Kurs „Žensko lice Boga“ nastavlja se kroz niz predavanja i diskusija koje će otvoriti prostor za interdisciplinarno promišljanje odnosa između religije, jezika i roda, te ponuditi nove perspektive u razumijevanju duhovnosti u savremenom kontekstu.

The post “Žensko lice Boga” appeared first on FER ŠKOLA.

Kroz analitički pristup, otvorila je prostor za promišljanje temeljnih religijskih tekstova i njihovog utjecaja na razumijevanje ljudske prirode i rodnih odnosa. Pitanje „je li žena čovjek?“ naizgled djeluje provokativno, ali ukazuje na dugotrajnu društvenu stvarnost u kojoj se ženama i dalje osporava puna ljudskost i ravnopravnost.

Posebna vrijednost ovog kursa ogleda se u njegovom međureligijskom pristupu, na ovo pitanje odgovara se kroz jevrejsku, kršćansku i islamsku perspektivu, čime se otvara prostor za dijalog, usporedbu i dublje razumijevanje različitih teoloških i društvenih tradicija.

Ovaj kurs predstavlja važan segment programa FER škole, potvrđujući njenu posvećenost kritičkom promišljanju religije i rodnih pitanja u savremenom kontekstu.

The post “Je li žena čovjek?” appeared first on FER ŠKOLA.

U prvom predavanju, prof.dr. radulović uvodi učesnice i učesnike u ovu kompleksnu temu, nudeći analitički i angažiran pristup koji povezuje teoriju i društvenu stvarnost. Pitanje “ubiti Boga u nekome” ne odnosi se na religiju u doslovnom smislu, već na gubitak dostojanstva, samopouzdanja i unutarnje vrijednosti osobe. U kontekstu rodno zasnovanog nasilja, ono simbolizira proces kroz koji nasilje – bilo fizičko, psihološko ili strukturalno – razara osjećaj vlastite vrijednosti, sigurnosti i duhovnog integriteta žene.

Ovaj kolegij predstavlja važan segment programa, potvrđujući posvećenost škole kritičkom promišljanju i otvaranju dijaloga o temama koje su često marginalizirane, ali duboko prisutne u svakodnevnom životu.

Polaznice i polaznici FER škole dolaze iz Bosne i Hercegovina, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.

The post Ko je ubio Boga u Njoj? appeared first on FER ŠKOLA.

The post FER škola animacija – najava appeared first on FER ŠKOLA.

Zanima li vas: Je li žena čovjek? Kojeg je roda Bog?  

Šta znače izreke: “Da prostiš moja žena” i “Ko je ubio Boga u njoj?”  

Šta umjetna inteligencija zna o nama a šta mi znamo o njoj? 

Ako je odgovor na ova pitanja pozitivan, prijavite se na online FER školu: Feminizam i religija. FER škola je namijenjena ženama i muškarcima koji žele akademski propitivati svoja uvjerenja, stavove, znanja i prakse o ljudskim pravima i slobodama i koji žele istraživati na koji način rodni stereotipi oblikuju živote žena  muškaraca u porodici i društvu. 

Cilj FER škole je da kroz online predavanja i diskusije razumijemo kako rodni stereotipi utječu na živote žena i muškaraca, zašto se još uvijek pravdaju religijom i nekim znanstvenim istraživanjima te da se ponude egalitarni modeli rodnih odnosa. 

FER škola je BESPLATNA a kursevi u ovom semestru su namijenjeni svima bez obzira na nivo obrazovanja i ne zahtijevaju pripremu niti pisanje radova, već redovito i aktivno sudjelovanje. 

U ljetnom semestru FER škole (23.03. do 31.05.2026.) nudimo pet kurseva u sljedećim terminima: 

• Ko je ubio Boga u njoj?
  ponedjeljak, 18.00 – 19.30 
• Je li žena čovjek?
  utorak18.00 – 19.30  
• Kojeg je roda Bog?
  srijeda, 18.00 – 19.30 
• Ko se i kako igra: umjetna inteligencija i društvene
  četvrtak, 18.00 – 19.30 
• Da prostiš moja žena: narodna vjerovanja i sujevjerja
  petak, 18.00 – 19.30 

Online predavanja i diskusije će se održavati na Zoom platformi. Sudjelovanje na predavanjima i diskusijama je obavezno. Dozvoljena su tri izostanka uz najavu. 

Sudionici i sudionice  koje su redovito sudjelovale dobit će na kraju kursa certifikat. 

Kliknite ispod da preuzmete:

• Opis kurseva FER
• Lista predavača-ca

Mogu se upisati svi kursevi ili samo neki od njih. 

Prijava za upis treba sadržavati: 

1. Motivacijsko pismo i kratki CV;  
2. Naslove odabranih  kurseva od ponuđenih koje želite pohađati.  

Prijavu dostaviti do 15. 03. 2026. na adresu: ferskola.tpo@gmail.com. Odgovor na prijavu dobit ćete do 17. 03. 2026. godine.  

FER školu organiziraju TPO Fondacija iz Sarajeva u partnerstvu sa Ekumenskom inicijativom žena iz Omiša i Zakladom za transkulturalno obrazovanje iz Zagreba. 

Akademske direktorice:

• prof.dr. Zilka Spahić Šiljak 
• dr.sc. Jadranka Rebeka Anić, znanstvena savjetnica    

The post FER ŠKOLA: FEMINIZAM I RELIGIJA – POZIV – 2026 appeared first on FER ŠKOLA.

Promotorice su ukazale da Ko se boji roda? povezuje i kritički sagledava filozofiju, društvenu teoriju, pravo i političku praksu, a fokus stavlja na kritiku antirodnih diskursa te način na koji se pojam roda instrumentalizira u savremenim političkim i kulturnim sukobima.

Također, istaknuta je relevantnost knjige za shvatanje savremenih društvenih procesa te njezin značaj za područje društvenih i humanističkih nauka.

Promocija je pobudila veliki interes novosadske publike, koja se odazvala u velikom broju.

The post Održana petnaesta promocija knjige Ko se boji roda? – Novi Sad appeared first on FER ŠKOLA.