Feministička međureligijska islamska teologija zahtjevaju da se tekstovi čitaju kontekstualno i da se odupiru redukciji tradicije na doslovna tumačenja, istaknuo je u predavanju profesor Adis Duderija. Predavanje je održano 12.06.2206. u prostorijama SPD Prosvjeta a u organizaciji IMIC Zajedno, TPO Fondacija i Univerzitetskog gender resursnog centra, Univerziteta u Sarajevu, uz moderaciju Nikole Vučića.
Profesor Duderija je naglasio da međureligijski dijalog ne može ostati samo na nivou kurtoaznih susreta i općih poruka mira, nego mora uključiti ozbiljno suočavanje s načinima na koje se religijski tekstovi, doktrine i tradicije tumače u konkretnim društvenim kontekstima. Posebno je istaknuo važnost feminističkih i etičkih hermeneutika koje propituju patrijarhalne, ekskluzivističke i nasilne interpretacije, te otvaraju prostor za čitanja koja afirmiraju dostojanstvo, pravdu, jednakost i odgovornost prema drugome.
Profesor Duderija je predstavio nekoliko konkretnih preporuka koje mogu pomoći da dijalog postane dublji, relevantniji i društveno transformativan.
Prva preporuka odnosi se na uspostavljanje međureligijskog teološkog seminara komparativne teologije, u okviru kojeg bi se sveti tekstovi različitih religijskih tradicija čitali uporedno, s posebnim naglaskom na ispravljanje historijskih i savremenih nepravdi. Takav seminar mogao bi biti prostor za razvijanje etički odgovornih interpretacija, učenja iz drugih tradicija i kritičkog suočavanja s vlastitim teološkim naslijeđem.
Druga preporuka odnosi se na razvoj alata za džume i nedjeljne propovijedi, koji bi sadržavali inkluzivna čitanja i zajedničke abrahamske etičke motive. Takvi resursi mogli bi pomoći vjerskim službenicima da u svojim zajednicama govore o miru, pravdi, solidarnosti, rodnoj ravnopravnosti, dostojanstvu čovjeka i odgovornosti prema društvu na način koji povezuje, a ne produbljuje podjele.
Treća preporuka tiče se deradikalizacije doktrinarnih graničnih markera. Profesor Duderija je ukazao na potrebu da se kritički preispita teološka retorika koja učvršćuje polarizaciju, isključivost i nepovjerenje prema drugima. Umjesto rigidnog naglašavanja granica između „nas“ i „njih“, međureligijska teologija treba razvijati jezik koji omogućava susret, samokritiku i odgovorno priznanje vrijednosti prisutnih u drugim tradicijama.
Posebno zanimljiv prijedlog bio je osnivanje Sarajevskog foruma „Gostoprimstvo prema istini“. Forum bi podrazumijevao redovne javne dijaloge u kojima bi svaka religijska tradicija predstavila jedno učenje, praksu ili vrijednost koju je iskreno naučila cijeniti u drugoj tradiciji. Pored toga, učesnici bi govorili o konkretnoj promjeni koja je iz tog susreta i učenja proistekla. Na taj način dijalog ne bi bio samo razmjena mišljenja, nego proces međusobnog učenja i transformacije.
Peta preporuka odnosila se na zajedničke etičke akcije religijskih zajednica, akademskih institucija i organizacija civilnog društva. Kao posebno važna područja zajedničkog djelovanja istaknuti su rodna pravda, ekološka skrb, briga o starijima, prevencija nasilja među mladima i borba protiv korupcije. Ove teme pokazuju da međureligijski dijalog ne smije ostati zatvoren u teološkim raspravama, nego treba biti povezan s konkretnim potrebama ljudi i zajednica.
Predavanje profesora Duderije podsjetilo je da religijske tradicije mogu biti snažan resurs za mir, pravdu i solidarnost onda kada se tumače odgovorno, kontekstualno i samokritički. Feministička međureligijska islamska teologija, kako je istaknuto tokom susreta, ne odbacuje tradiciju, nego je čita dublje, pažljivije i etički zahtjevnije, prepoznajući u njoj mogućnosti za oslobađajuće i pravednije razumijevanje vjere.
