Kako nasilje postaje toliko normalizirano da ga više ne prepoznajemo kao nasilje? Ko ima moć da određuje šta je prihvatljivo ponašanje, čiji se glas čuje i čija se patnja prešućuje? I kakvu ulogu u tome imaju kultura, religija i društvene institucije? Ova pitanja nalaze se u središtu kursa Who Killed God in Her? – Gender-Based Violence (GBV), koji se održava u okviru zimskog semestra 2026/27. FER škole (Feminizam i religija).

Kurs pristupa rodno zasnovanom nasilju kao kompleksnom društvenom, kulturnom i religijskom fenomenu koji nije moguće razumjeti isključivo kroz pojedinačne slučajeve nasilja. Polazeći od interdisciplinarnih i feminističkih teorijskih pristupa, kurs povezuje sekularne i religijske perspektive kako bi se kritički propitali obrasci kojima se nasilje opravdava, normalizira, prikriva ili održava unutar porodice, zajednice i društvenih institucija.

Uvodno predavanje održala je dr. Jelena Ćeriman, koja je otvorila pitanje kulturološke normalizacije rodno zasnovanog nasilja. U fokusu predavanja bila je povezanost društvenih normi, tradicionalnih rodnih uloga i svakodnevnih praksi kroz koje se različiti oblici nasilja predstavljaju kao prirodni, privatni ili neizbježni. Posebno je važno prepoznati kako se nasilje ne održava samo fizičkom prisilom već i jezikom, očekivanjima, šutnjom, društvenim pritiscima i uvjerenjima koja opravdavaju nejednakost između žena i muškaraca.

U nastavku kursa prof. dr. Zilka Spahić Šiljak govorila je o konceptima moći, ukazujući na važnost razumijevanja moći kao jednog od ključnih elemenata rodno zasnovanog nasilja. Feminističke teorije pokazuju da moć nije samo sposobnost pojedinca da kontrolira drugu osobu, nego je ugrađena i u društvene institucije, norme, znanje i diskurse koji određuju šta se smatra legitimnim, prirodnim i prihvatljivim. Razumijevanje razlike između moći nad drugima (power over), moći za djelovanje (power to), zajedničke moći (power with) i unutrašnje moći (power within) omogućava sagledavanje ne samo mehanizama dominacije nego i potencijala za otpor, osnaživanje i društvenu promjenu.

Zu nastavku će biti obrađivane teme naslja u porodici, seksualnog nasilja u ratu, femicida, odnos religija prema nasilju, vrste duhovnog nasilja te psihoterapijski pristupi preživjelima nasilja.

Posebna vrijednost kursa ogleda se u povezivanju feminističke kritike društvenih odnosa moći s kritičkim propitivanjem religijskih interpretacija i praksi. Religija može biti izvor dostojanstva, solidarnosti, pravde i zaštite od nasilja, ali se određena religijska tumačenja mogu koristiti i za opravdavanje podređenosti, kontrole i šutnje žena. Zbog toga je važno razlikovati temeljne etičke poruke religijskih tradicija od patrijarhalnih interpretacija kojima se nejednakost predstavlja kao prirodna ili božanski određena.

Kurs također otvara prostor za promišljanje različitih oblika nasilja, uključujući fizičko, psihološko, seksualno, ekonomsko, simboličko i duhovno nasilje, te načina na koje se oni međusobno prepliću. Posebna pažnja usmjerena je na prepoznavanje obrazaca koji otežavaju žrtvama i preživjelima nasilja da progovore, potraže podršku i ostvare svoja prava.

Kroz povezivanje teorijskih znanja, kritičke analize i dijaloga, kurs Who Killed God in Her? nastoji potaknuti polaznice i polaznike da preispituju uvriježene pretpostavke o rodu, autoritetu i nasilju te razvijaju osjetljivost za prepoznavanje i suprotstavljanje različitim oblicima diskriminacije i nasilja.

Obrazovna misija FER škole temelji se na uvjerenju da transformacija nasilnih društvenih obrazaca počinje njihovim kritičkim prepoznavanjem. Propitivanje kulturne normalizacije nasilja i odnosa moći zato nije samo akademsko pitanje nego i važan korak prema izgradnji društva u kojem se ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost i sloboda od nasilja ne dovode u pitanje.

The post FER škola: Ko je ubio Boga u Njoj? – Rodno zasnovano nasilje između kulture, religije i odnosa moći appeared first on FER ŠKOLA.

Ko odlučuje kako će žene i muškarci biti predstavljeni u medijima? Zašto se određene rodne i religijske predstave neprestano ponavljaju? Kako film, popularna kultura i digitalne platforme oblikuju naše razumijevanje roda, religije i društvenih odnosa? I mogu li algoritmi i umjetna inteligencija biti neutralni ako nastaju u društvima obilježenim nejednakostima?

Ova pitanja nalaze se u središtu kursa Gender, Religion, Media and AI (Rod, religija, mediji i umjetna inteligencija), koji se održava u okviru zimskog semestra 2026/27. FER škole (Feminizam i religija). Kurs nudi interdisciplinarni pristup razumijevanju načina na koje mediji, kulturni narativi, religijski simboli i digitalne tehnologije učestvuju u oblikovanju rodnih identiteta i društvenih odnosa moći.

Uvodno predavanje održala je prof. dr. Jasmina Husanović, otvarajući prostor za kritičko promišljanje povezanosti roda, religije, kulture i medijskih reprezentacija. U fokusu je pitanje kako se kroz različite kulturne i medijske sadržaje oblikuju predstave o ženama i muškarcima, kako se konstruiraju društvene norme i na koji način popularna kultura može doprinositi održavanju, ali i preispitivanju dominantnih rodnih stereotipa.

U narednom predavanju prof. dr. Suzana Peran nastavila je razmatranje odnosa roda, religije i medija, s posebnim naglaskom na važnost kritičkog čitanja medijskih sadržaja. Mediji nisu neutralni posrednici informacija, nego prostor u kojem se proizvode i prenose značenja, oblikuju društvene vrijednosti i uspostavljaju granice između onoga što se predstavlja kao normalno, poželjno ili neprihvatljivo. Zbog toga analiza medijskog predstavljanja žena, muškaraca i religijskih identiteta zahtijeva pažljivo propitivanje jezika, vizualnih poruka, stereotipa i odnosa moći.

Tokom kursa polaznice i polaznici će se upoznati s različitim temama koje povezuju rod, religiju, film, popularnu kulturu, oglašavanje i digitalne tehnologije. Posebna pažnja bit će posvećena načinima na koje se žene predstavljaju kroz suprotstavljene slike svetice i grešnice, poželjne i nepoželjne žene, kao i tome kako se religijski simboli i tradicionalni rodni obrasci koriste u filmskim i medijskim narativima.

Jedna od važnih tema bit će i rodne reprezentacije u jugoslavenskoj kinematografiji, koje omogućavaju kritičko sagledavanje društvenih promjena, kulturnih očekivanja i načina na koje su se ženski i muški identiteti oblikovali u različitim historijskim i ideološkim kontekstima.

Poseban segment kursa posvećen je umjetnoj inteligenciji i algoritamskom oblikovanju društvene stvarnosti. Digitalne platforme i sistemi umjetne inteligencije nisu oslobođeni rodnih i drugih društvenih pristrasnosti. Algoritmi se razvijaju na temelju podataka koji često odražavaju postojeće nejednakosti, zbog čega mogu reproducirati stereotipe i diskriminatorne obrasce. Otvaraju se stoga pitanja odgovornosti tehnoloških kompanija, transparentnosti algoritama i mogućnosti razvoja digitalnih tehnologija koje poštuju ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost i različitost.

Feministički pristupi medijima i umjetnoj inteligenciji omogućavaju da se pitanja tehnologije ne posmatraju samo kao tehnička, nego i kao etička, politička i društvena pitanja. Ko ima moć da proizvodi znanje? Čija iskustva ostaju nevidljiva? Ko odlučuje koje će informacije biti dostupne, a koji će glasovi biti marginalizirani? Ova pitanja posebno su važna u vremenu kada digitalne tehnologije sve snažnije oblikuju javni prostor, obrazovanje i svakodnevni život.

Kroz predavanja i diskusije kurs Gender, Religion, Media and AI nastoji osnažiti polaznice i polaznike za kritičko razumijevanje medijskih poruka, prepoznavanje rodnih i religijskih stereotipa te odgovorno korištenje novih tehnologija.

Obrazovna misija FER škole nije samo prenošenje znanja nego i razvijanje sposobnosti da prepoznajemo i propitujemo obrasce koji oblikuju naše razumijevanje svijeta. U tom smislu, kritička analiza medija i umjetne inteligencije postaje važan dio feminističkog obrazovanja i nastojanja da se grade ravnopravniji, odgovorniji i uključiviji društveni odnosi.

The post FER škola: Rod, religija, mediji i umjetna inteligencija – Ko oblikuje naše predodžbe o ženama i muškarcima? appeared first on FER ŠKOLA.

Iako se u monoteističkim religijama Bog razumijeva kao transcendentno biće koje nadilazi ljudske kategorije spola i roda, religijski jezik, simboli i predstave o Bogu često su oblikovani muškim slikama i metaforama. Zašto se Bog najčešće predstavlja u muškom rodu i kako takve predstave utječu na raspodjelu moći, autoriteta i društvenih uloga žena i muškaraca? Može li se o Bogu govoriti izvan binarnih rodnih kategorija i šta nam o tome govore feministička teologija i različite religijske tradicije?

Uvodno predavanje održala je prof. dr. Tina Beattie, koja je predstavila ključna pitanja odnosa roda i religije, ukazujući na značaj feminističkih pristupa u kritičkom preispitivanju religijskih tradicija, teoloških interpretacija i društvenih normi.

U nastavku kursa predavanja će održati prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, prof. dr. Elana Stokzman, prof. dr. Selina Palms, prof. dr. Anja Zalta, prof. dr. Nadja Furlan i mr. sc. Elma Softić-Kaunitz. Kroz različite religijske i feminističke perspektive predavačice će razmatrati rodne dimenzije govora o Bogu, ženske i muške metafore božanskog, odnos religijskog simbolizma i društvene moći te mogućnosti drugačijeg razumijevanja roda unutar religijskih tradicija.

Posebna pažnja bit će posvećena pitanju kako teološke predstave postaju društvene norme, odnosno kako se određene rodne uloge predstavljaju kao prirodne, nepromjenjive ili božanski određene. Feministička teologija upravo zato propituje ne samo način na koji govorimo o Bogu nego i posljedice takvog govora za ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost i slobodu.

Kurs otvara prostor za interdisciplinarni i međureligijski dijalog, potičući polaznice i polaznike da kritički promišljaju naslijeđene interpretacije i prepoznaju emancipatorske potencijale religijskih tradicija.

Jer pitanje ima li Bog rod nije samo teološko pitanje. Ono je istovremeno pitanje o tome ko ima pravo predstavljati Boga, govoriti u Božije ime i određivati mjesto žena i muškaraca u društvu.

The post Bog, spol i rod- Feministička teologija otvara nova pitanja o Bogu, rodu i društvu appeared first on FER ŠKOLA.

Uvodno predavanje održala je prof. dr. Zlatiborka Popov-Momčinović, koja je predstavila ključne teorijske pristupe izgradnji mira i otvorila pitanja o tome kako rodni odnosi, religijski identiteti i društvene strukture utječu na nastanak sukoba, ali i na mogućnosti njihovog prevazilaženja. Posebna pažnja posvećena je razumijevanju mira kao dugoročnog procesa koji zahtijeva ne samo prestanak nasilja nego i izgradnju povjerenja, socijalne pravde, ravnopravnosti i uključivih društvenih odnosa.

Tokom kursa polaznice i polaznici će se upoznati s različitim dimenzijama mirovnog djelovanja, uključujući nenasilnu komunikaciju, kritičku analizu nacionalizma, feminističke pristupe izgradnji mira te doprinose monoteističkih religija mirovnim procesima. Poseban fokus bit će na feminističkim perspektivama koje propituju tradicionalne koncepte sigurnosti i mira i ukazuju na važnost ženskih iskustava, djelovanja i liderstva u prevenciji sukoba, pomirenju i obnovi zajednica.

Jedna od važnih tema kursa bit će i odnos religije prema nasilju i miru. Razmatrat će se načini na koje religijske tradicije mogu biti instrumentalizirane za opravdavanje podjela i isključivanja, ali i njihovi etički resursi za nenasilje, solidarnost, dijalog i pomirenje.

Pored teorijskih i kritičkih pristupa, kurs uključuje i praktičnu dimenziju mirovnog rada kroz upoznavanje s indikatorima monitoringa i evaluacije mirovnih aktivnosti. Time se nastoji povezati akademsko razumijevanje izgradnje mira s konkretnim metodama praćenja promjena i procjene učinaka mirovnih inicijativa.

Kurs „Rod, religija i izgradnja mira“ doprinosi obrazovnoj misiji FER škole da kroz interdisciplinarni i feministički pristup otvara prostor za kritičko promišljanje religije, roda i društva te osnažuje polaznice i polaznike za aktivno djelovanje u izgradnji pravednijih, nenasilnih i uključivih zajednica.

The post FER škola: Rod, religija i izgradnja mira – od teorijskih pristupa do mirovne prakse appeared first on FER ŠKOLA.

Izvor: polis.ba

U povodu 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga razgovarali smo s Jadrankom s. Rebekom Anić, teologinjom i znanstvenicom koja se bavi teološkim i društvenim pitanjima, osobito položajem žena u Crkvi i društvu. U razgovoru smo pokušali promisliti što nam Franjo Asiški govori danas, osam stoljeća nakon svoje smrti, te koliko su njegovi evanđeoski ideali siromaštva, bratstva, mira i ljubavi prema svakom stvorenju važni za Crkvu i svijet obilježen podjelama, nejednakošću i nasiljem. Posebno smo se dotaknuli pitanja obnove Crkve i mjesta žena u njoj, kao i Franjine sposobnosti da Evanđelje živi dosljedno, jednostavno i blisko ljudima.

Sveti Franjo često se prikazuje kao svetac koji je volio prirodu, životinje i sve stvoreno. Ipak, iza te slike krije se čovjek koji je radikalno promijenio vlastiti život zbog evanđelja. Što je, po Vašem mišljenju, u Franjinu životu danas najzahtjevnije razumjeti i prihvatiti?

Možda je najzahtijevnije to što kod Franje duhovnost nije dodatak postojećem, uređenom životu već je izvor radikalne promjene svih vidova njegovog života. Ona nastaje iz duboke uronjenosti u Boga iz koje se rađa sasvim novi pogled na sebe, svijet oko sebe i sve stvoreno. Franjo svijet i sebe promatra Božjim očima, shvaća darovanost koja ga oslobađa od potrebe za posjedom, moći i svim onim što je s tim povezano. On je mistik koji uranja u Boga da bi svijet vidio Božjim očima. Zato njegovo bratstvo sa svim stvorenim nije sentimentalno, ono je njegov način življenja. Mi se trudimo razumjeti sv. Franju i pokušavamo shvatiti kako njegovu karizmu možemo i trebamo živjeti danas. Racionaliziramo. A zapravo bismo trebali poput njega gledati svijet Božjim očima i vjerovati da je Evanđelje moguće živjeti. Koliko se, primjerice, mučimo s Isusovim Govorom na Gori? Čini nam se pretežak, prezahtjevan pa ga pokušavamo ili prilagoditi tako da nas ne uznemirava ili ga jednostavno u duhovnosti zaobilazimo. Više nam odgovaraju čuda, govor u jezicima i sl. Lakše je Franju prihvatiti kao raspjevanog „svetca prirode“, teže ga je prihvatiti kao čovjeka radikalnog evanđeoskog obrata. Jacques Dalarun, francuski medievist i jedan od najistaknutijih suvremenih poznavatelja franjevačkih izvora i ranoga franjevačkog pokreta, upozorava da slika nježnoga, poetskog Franje može prikriti njegovu zahtjevnost. Franjo je iz temelja promijenio vlastiti odnos prema moći, novcu, sigurnosti, časti i društvenom priznanju. Spoznaja da je Bog Otac svega stvorenoga vodi ga do čvrstog uvjerenja da nijedno biće ne može biti predmet posjedovanja, iskorištavanja ili dominacije. Promotrimo li probleme suvremenoga društva iz te perspektive, postaje jasno da je Franjo svetac čija nas evanđeoska zahtjevnost i danas duboko uznemiruje: rado ga slavimo, ali ga slabo razumijemo, a još slabije slijedimo.

Franjo je želio obnoviti Crkvu, ali ne tako što će se udaljiti od nje, nego tako što će živjeti evanđelje. Što nam njegov odnos prema Crkvi govori danas, kada se Crkva suočava s brojnim krizama, gubitkom povjerenja i potrebom za vlastitom obnovom?

Franjo nije imao razrađen projekt obnove Crkve u današnjem smislu riječi. Nije počeo od strategije, programa ni institucionalne reforme, nego od Evanđelja. Crkvu nije napustio niti ju je pokušao obnoviti izvana, nego ju je iznutra suočio s vlastitim evanđeoskim temeljem. Čitao je Evanđelje i živio u uvjerenju da ga je moguće konkretno živjeti. Time je pokazao da se Crkva obnavlja onda kada se u njoj ponovno pojavi vjerodostojan evanđeoski život: kada postane moguće drukčije živjeti, drukčije biti kršćanin i očitovati drukčije lice Crkve od onoga koje je u njegovo vrijeme bilo povezano s moći, bogatstvom i društvenim prestižem.

Pape često govore da je suvremena kriza Crkve kriza vjere. S time se možemo složiti, ali je presudno pitanje što pod vjerom razumijemo. Slikovito bih rekla da se u Crkvi mogu prepoznati dva obrasca vjere: „sjedilački“ i „nomadski“. „Sjedilačka“ vjera funkcionira kao dodatak stvarnom životu: pruža osjećaj sigurnosti i utjehe, preferira posjed i granice prema drugima, jasan identitet, ne zahtijeva rizik promjene života, prilagođava se postojećim hijerarhijama i raspodjeli moći jer to pruža dojam stabilnosti. U ekleziologiji se takav mentalitet oslanja na pretpostavke o nužnosti i nepromjenjivosti koje katolički teolog Kenan B. Osborne povezuje s aristotelovsko-skolastičkim načinom mišljenja: ako je nešto nužno, onda je nepromjenjivo; ako je nepromjenjivo, onda je nužno. Posljedica takva poimanja jest da se povijesno razvijena crkvena struktura, upravo zato što postoji, može početi tumačiti kao nužna, a time i kao nepromjenjiva. No biblijska, patristička i povijesna istraživanja dvadesetoga stoljeća takvo poimanje crkvenih struktura ozbiljno dovode u pitanje.

„Nomadsku“ vjeru, naprotiv, obilježava spremnost na hod s Bogom prema Kraljevstvu Božjem. U toj vjeri odzvanja Božji poziv (Abrahamu, Franji…): „Idi…“ Ona počiva na uvjerenju da nijedna stvorena zbilja, pa ni povijesno oblikovana crkvena struktura, ne može svojom navodnom nužnošću ograničiti Božju slobodu. Bog uvijek može stvarati i stvara nešto novo. Takva vjera spremna je podnijeti rizik i težinu reformi u traženju boljih i pravednijih načina života, kako u Crkvi tako i u društvu. Čini se da u Crkvi često prevladava prvi obrazac vjere, dok se drugi pojavljuje povremeno, kao u Franjinu životu, ali ga se potom na različite načine ponovno vraća u granice sigurnosti. Možda se upravo u napetosti između tih dvaju obrazaca vjere nalazi jedan od ključnih izvora današnje krize Crkve. Prema mojem mišljenju, Crkvi koja se suočava s gubitkom povjerenja potrebna je vjera koja se vraća Evanđelju i dopušta Duhu Svetomu da pokaže što u njezinim strukturama treba mijenjati. Te strukture ne bi smjele gušiti život, inicijativu i karizme vjernika, nego im otvarati prostor da u Crkvi mogu živjeti Evanđelje i sudjelovati u njezinu poslanju.

U Franjinu životu posebno mjesto ima Klara Asiška, ali i druge žene koje su prihvatile njegov evanđeoski put. Koliko su žene doista imale prostora u Franjinu duhovnom pokretu i što nam njihov odnos govori o mogućnostima i ograničenjima žena u Crkvi danas?

Kad govorimo o ženama u Franjinu duhovnom pokretu, treba imati na umu da Franjo nije započeo s namjerom da osnuje red u institucionalnom smislu. Ni muškarci ni žene nisu bili dio unaprijed razrađenoga plana. Želio je živjeti Evanđelje. Oko njegova načina života počeli su se okupljati drugi: najprije braća, a zatim vrlo rano i žene koje su u Franjinu evanđeoskom izboru prepoznale vlastiti put. Pitanje o ženama u franjevačkom pokretu nije prije svega pitanje o tome koliko im je prostora Franjo namijenio, nego koliko se prostora za njih otvorilo kada je njegova karizma počela poprimati oblik zajednice, a zatim i institucije. Isti evanđeoski ideal nije imao iste posljedice za muškarce i žene. Braća su siromaštvo mogla živjeti kroz pokretljivost, propovijedanje, rad i prisutnost u javnom prostoru. Za Klaru i njezine sestre isti je ideal, pod pritiskom crkvenih normi i očekivanja, poprimio oblik klauzure, stabilnosti i crkvenog nadzora. Za žene se franjevačka radikalnost nije pretočila u istu slobodu kretanja i javnog djelovanja.

Kad je riječ o sv. Franji, možemo razlikovati ženski obilježene metafore i alegorijske slike od njegova odnosa prema konkretnim ženama. U njegovu jeziku važno mjesto zauzimaju Gospođa Siromaština, sestra voda, majka zemlja, sveta majka Crkva, pa i majčinske metafore za duhovnu skrb. Žensko se pritom povezuje sa siromaštvom, poniznošću, služenjem i blizinom stvorenju. Za razliku od snažne prisutnosti ženskoga na simboličkoj razini, konkretne su žene u vlastitim Franjinim spisima gotovo nevidljive. On, primjerice, u svojim sačuvanim spisima ne spominje sv. Klaru imenom, dok ona Franju u svojim spisima spominje višekratno, osobito u Pravilu i Oporuci. To ne znači da ona za njega nije bila važna, nego da se njezina uloga ne može jednostavno izvesti iz Franjinih tekstova niti prikazati kao odnos potpune simetrije. Njihov odnos, kao i mjesto žena u franjevačkom pokretu, ne mogu se razumjeti ako se polazi od romantične slike Franje i Klare kao skladnog “mističnog para”.

Biti Franjin učenik značilo bi ne pristajati na nacionalizam, rasizam, vjersku mržnju i logiku neprijateljstva. Značilo bi stupiti u dijalog s drugim i drukčijim, kao što je Franjo učinio u susretu sa sultanom Malikom al-Kamilom. Značilo bi pokušati razumjeti i potrebe onih koji nas ugrožavaju, kao što franjevačka predaja o vuku iz Gubbija simbolično pokazuje: Franjo ne rješava sukob tako da jednostavno ukloni prijetnju, nego pokušava razumjeti i strah seljana i glad vuka

Sveta Klara ne smije ostati u sjeni sv. Franje jer nije bila njegova pasivna sljedbenica, nego kreativna čuvarica i tumačiteljica njegove karizme, koju je pretočila u konkretan oblik života svojih sestara. Franjin ideal siromaštva prevela je u ženski redovnički kontekst i ustrajala na njemu unatoč crkvenim pritiscima da ženske zajednice prihvate sigurniji, posjednički i klauzurni model. Njezina borba za Privilegium paupertatis, pravo da zajednica živi bez vlasništva, pokazuje iznimnu duhovnu i institucionalnu snagu. Ne zaboravimo da je ušla u povijest kao prva žena koja je napisala pravilo za vlastitu redovničku zajednicu, potvrđeno papinskim odobrenjem.

Možemo reći da je prostor koji su žene imale u Franjinu pokretu bio dvoznačan: mogle su prepoznati, prihvatiti i kreativno oblikovati evanđeosku radikalnost siromaštva, ali samo u dopuštenim granicama. Tu možemo povući paralelu i sa suvremenom Crkvom u kojoj žene često imaju snažnu duhovnu, karizmatsku i teološku ulogu, ali ta uloga ne dobiva uvijek odgovarajući institucionalni prostor. Crkva zna prepoznati žensku svetost, požrtvovnost i služenje, ali teže priznaje sposobnost žena za vodstvo, tumačenje karizme i sudjelovanje u odlučivanju. Primjerice, prema važećem kanonskom poretku, žene i muškarci imaju jednako krsno dostojanstvo, ali nemaju jednak pristup svim službama i oblicima crkvene vlasti. Tu razliku između dostojanstva i prava ne dokida ni Završni dokument XVI. redovite opće skupštine Sinode biskupa iz 2024. godine. Dokument traži šire sudjelovanje žena u procesima odlučivanja i odgovornim službama, ali ne predviđa promjene koje bi ženama otvorile pristup sakramentalnoj vlasti. Mogućnosti služenja žena tako ostaju ponajprije unutar karizmatske dimenzije, laičke ministerijalnosti i postojećih pravnih mogućnosti. Pitanje za Crkvu danas jest hoće li vjeru i karizme žena i dalje ograničavati unaprijed određenim oblicima služenja ili će im dopustiti da se razviju te ravnopravnije sudjeluju u oblikovanju života, struktura i odluka Crkve.

Franjo se odrekao bogatstva i društvenog položaja kako bi živio među siromašnima i s njima. Je li njegovo siromaštvo danas još uvijek radikalan izazov Crkvi i franjevcima ili smo ga s vremenom pretvorili u lijepu duhovnu priču koja nas više ne uznemiruje?

Franjino siromaštvo je upravo danas radikalan izazov i to ne samo Crkvi i franjevcima/franjevkama već svim ljudima ali samo ako ga ne pretvorimo u estetiku jednostavnosti. Njegovo siromaštvo nije bilo romantično siromaštvo ni duhovna metafora bez društvenih posljedica. Ono je bilo i ostalo kritika ekonomije posjedovanja, crkvene moći i društvenog prestiža. Ono je kritika i našeg pristajanja na iscrpljivanje i zagađivanje prirodnih resursa. I jedno i drugo je povezano sa siromaštvom jer je ishod pohlepe i korupcije. Trajna je opasnost da Franjino siromaštvo pretvorimo u lijepu priču o skromnosti, dok stvarne strukture bogatstva, nejednakosti i institucionaliziranog uništenja zemlje i svega stvorenja ostaju netaknute. Primjer nelegalnog odlaganja opasnog otpada u Gospiću i drugim mjestima pokazuje koliko su ekologija i siromaštvo povezani: na otpadu se pojedinci bogate, dok se drugima osiromašuju, pa i ugrožavaju, temeljni uvjeti života. Nije mi poznato da su franjevci, franjevke ili Franjevački svjetovni red u Hrvatskoj javno reagirali na taj slučaj. A to su pojave na koju ne bismo smjeli šutjeti. Netko će reći da je to pitanje ekologije. Da, ali je i pitanje siromaštva jer se na tom otpadu pojedinci bogate a životne mogućnosti ljudi se osiromašuju i dovode u pitanje.

Kao franjevačke zajednice često pomažemo siromašnima, ali rjeđe živimo sa siromašnima i među njima. To vrijedi i za mene: ni sama to nisam pokušala, premda sam to željela. Takav bi nas život mogao evanđeoski razotkriti jer bi nam pokazao koliko nepotrebnih resursa trošimo i koliko, unatoč vlastitoj kritici konzumerizma, u njemu sudjelujemo.

Kada danas govorimo o svetom Franji, često, također, ističemo mir, bratstvo i ljubav prema svemu stvorenom. No kako te Franjine vrijednosti živjeti u svijetu obilježenom ratovima, nacionalnim i vjerskim podjelama te sve većim društvenim nejednakostima? Što bi značilo biti istinski Franjin učenik u takvom svijetu?

I Franjo je živio u svijetu obilježenom ratovima, vjerskim podjelama i velikim društvenim nejednakostima. U nekim aspektima njegov je kontekst bio još teži jer su križarski ratovi imali i papinsku potporu. Pape našega vremena, naprotiv, zagovaraju mir, međureligijski dijalog i brigu za sve stvoreno. To nam olakšava osobno zauzimanje za te vrijednosti jer bar donekle ublažava mogući otpor u okviru same Crkve. Pitanje je, međutim, koliko o njima doista učimo kroz odgoj, obrazovanje i vjeronauk. Učimo o ratovima, ali premalo učimo o nenasilnom djelovanju, diplomaciji kojom se ratovi mogu spriječiti ili zaustaviti, te o ekonomskim interesima koji do ratova dovode.

Zašto pristajemo na narativ o povećanju BDP-a zbog izvoza vojne opreme? Pitamo li se tko zarađuje na trgovini oružjem? Masovna proizvodnja i izvoz oružja stvaraju ekonomske interese kojima mir ne odgovara. Podjele koje se u društvu stvaraju na temelju nacionalnih, vjerskih i drugih razlika često pripremaju teren za buduće sukobe. Nasjedamo li na narative koji te podjele produbljuju i podržavamo li ih? Dovodimo li u vezu klimatske promjene i ratove? Pomislimo li da svaka bomba i svaka raketa ranjavaju i majku zemlju: truju zrak i vodu, uništavaju tlo, biljke i životinje, a ne samo ljudske živote? Klimatska kriza povećava ranjivost, oskudicu, migracije i društvenu nestabilnost, a ratovi dodatno produbljuju ekološku i klimatsku krizu.

Biti Franjin učenik u takvom svijetu značilo bi ne pristajati na nacionalizam, rasizam, vjersku mržnju i logiku neprijateljstva. Značilo bi stupiti u dijalog s drugim i drukčijim, kao što je Franjo učinio u susretu sa sultanom Malikom al-Kamilom. Značilo bi pokušati razumjeti i potrebe onih koji nas ugrožavaju, kao što franjevačka predaja o vuku iz Gubbija simbolično pokazuje: Franjo ne rješava sukob tako da jednostavno ukloni prijetnju, nego pokušava razumjeti i strah seljana i glad vuka.

Sve religije imaju mirotvorne poruke, ali i mrlje nasilja u svojoj povijesti. Pitanje je o čemu više govorimo i koje tradicije danas jačamo. Zato je važno povezivati se na temelju mirotvornih tradicija, makar najprije u malim grupama, a zatim taj krug širiti. U tom me smislu raduju inicijative poput Mediteranskog saveza za mir. O njima bi trebalo više govoriti i jasnije informirati ljude kako im se mogu pridružiti.

The post Jadranka s. Rebeka Anić: Sv. Franju rado slavimo, ali ga slabo razumijemo i još slabije slijedimo appeared first on FER ŠKOLA.

Obraćajući se ovogodišnjoj generaciji diplomantica i diplomanata, prisjetila se vlastitog završetka studija 2001. godine i uvjerenja da stjecanje diplome znači i pronalaženje odgovora. Iskustvo koje je uslijedilo, međutim, pokazalo je nešto drugo: „Diploma vam ne daje odgovore. Ona vam pomaže da postavljate bolja pitanja.“

Put koji je započeo ERMA programom vodio ju je kroz akademski i civilni sektor, rad na rodnoj ravnopravnosti, izgradnji mira, međureligijskom dijalogu i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu. Kroz sve te godine, kako je istaknula, jedno uvjerenje ostalo je nepromijenjeno: znanje vrijedi samo onda kada ga pretvaramo u praksu. Ljudska prava, dostojanstvo, jednakost i mir ostaju samo velike riječi ukoliko ne postanu dio naših institucija, učionica, zajednica i svakodnevnih odnosa.

Posebno je govorila o sporosti institucija i njihovoj sklonosti da promjene odgađaju za neki „pravi trenutak“. Međutim, iskustvo društvenog angažmana pokazuje da takav idealni trenutak najčešće ne dolazi sam. Ponekad je naš posao da ga stvorimo – da progovorimo kada je šutnja lakša, da preispitamo ono što se prihvata kao normalno i da prijeđemo granice za koje nam drugi govore da trebaju ostati zatvorene.

Stvaranje takvih prostora posebno je važno u podijeljenim društvima. To znači dovesti za isti stol ljude koji vjeruju da jedni drugima nemaju šta reći. Upravo iz takvih susreta, naglasila je Spahić Šiljak, počinjali su neki od najvažnijih procesa u njenom radu.

Demokratija i mir nisu apstraktne ideje – oni počinju susretom. Počinju onda kada sjedimo s ljudima koji se od nas razlikuju, kada ih ozbiljno slušamo, kada se ne slažemo bez pretvaranja drugoga u neprijatelja i kada imamo hrabrosti propitivati ne samo druge nego i sebe.

Na kraju obraćanja izdvojila je tri poruke novoj generaciji ERMA diplomantica i diplomanata: da ostanu intelektualno nemirni i radoznali, da cinizam ne zamijene za inteligenciju i da u svom radu stvaraju prostor za druge.

Posebno je podsjetila da liderstvo ne znači uvijek biti najvidljivija osoba u prostoriji. Ponekad liderstvo znači upravo stvaranje prostora u kojem će neko drugi otkriti da ima glas.

Svoje obraćanje završila je porukom koja sažima i iskustvo 25 godina rada nakon ERMA programa:

„Koristite svoje znanje. Čuvajte svoju radoznalost. Prelazite granice. Stvarajte prostor za druge. I sačuvajte dovoljno humora da preživite taj proces,“ zaključila je prof.dr. Zilka Spshić Šiljak u svom obraćanju.

The post ERMA nagrada za ljudska prava prof. dr. Zilki Spahić Šiljak appeared first on FER ŠKOLA.

Šta se događa kada neko svoj zahtjev više ne predstavlja kao vlastito mišljenje, nego kao Božiju zapovijed? I gdje prestaje legitimni religijski autoritet, a počinje njegova zloupotreba?

Ova pitanja bila su u središtu predavanja prof. dr. Zilke Spahić Šiljak o duhovnom nasilju, održanog u okviru seminara organizacije Bahar, održanom u Sarajevu 26.09.2026 godine u hoelu Hollywood.

Duhovno nasilje definirano je kao zloupotreba religijskog autoriteta, svetog teksta, religijskih normi, rituala ili odnosa povjerenja kako bi se drugu osobu kontroliralo, zastrašilo, posramilo, podredilo ili joj se ograničila moralna i duhovna autonomija.

Jedna od najvažnijih poruka predavanja bila je da problem nije religija sama po sebi. Naprotiv, za osobe koje prolaze kroz nasilje vjera može biti izvor snage, smisla, nade, otpora i iscjeljenja. Problem nastaje onda kada se religijsko tumačenje pretvori u sredstvo legitimiranja neravnopravne moći. Zato se duhovno nasilje ne može svesti samo na pitanje pogrešnog čitanja svetog teksta. U njegovom središtu nalazi se pitanje moći: ko ima pravo govoriti, ko tumači, čiji se glas smatra autoritativnim i šta se događa kada se ljudsko tumačenje predstavi kao neupitna Božija volja.

Razlika je jednostavna, ali presudna. U autoritarnom odnosu neko može reći: „Želim da me poslušaš.“ U duhovno nasilnom odnosu ista poruka može glasiti: „Bog želi da me poslušaš.“

U toj promjeni jezika događa se i promjena moći. Ljudski zahtjev više se ne predstavlja kao stav, interes, porodična norma ili društveno očekivanje, nego kao zahtjev samog Boga. Time se otpor nekoj osobi može predstaviti kao neposluh Bogu, a propitivanje autoriteta kao moralni ili religijski prijestup.

Upravo je brisanje granice između Božijeg autoriteta i ljudske interpretacije jedan od ključnih epistemoloških problema duhovnog nasilja. Islamska feministička hermeneutika na toj granici insistira vrlo jasno: Bog nije isto što i naše razumijevanje Boga, sveti tekst nije isto što i njegovo tumačenje, a religija nije isto što i društveni odnosi moći uspostavljeni u njeno ime.

Takav pristup zahtijeva i ozbiljno preispitivanje autoriteta. Nijedan pojedinac, bez obzira na obrazovanje, funkciju, religijsko znanje ili ugled u zajednici, nema pravo vlastito tumačenje predstaviti kao jedino moguće i poistovjetiti ga s Božijom voljom.

Posebno su problematične situacije u kojima se pojmovi poput poslušnosti, strpljenja, žrtve, stida, časti ili porodične dužnosti koriste kako bi se osoba zadržala u odnosu koji je ponižavajući ili nasilan. Religijski jezik tada može postati sredstvo kojim se nasilje prikriva, normalizira ili čak predstavlja kao moralna obaveza.

Zato pitanje duhovnog nasilja nije samo teološko. Ono je istovremeno pitanje dostojanstva, slobode savjesti, interpretativnog autoriteta i odgovornosti prema drugom ljudskom biću.

Jedna od ključnih poruka predavanja mogla bi se sažeti ovako:

Nije dovoljno pitati šta religijski tekst kaže. Potrebno je pitati i ko ga tumači, iz koje pozicije moći, u čiju korist i kakve posljedice takvo tumačenje proizvodi u životu drugih ljudi.

Upravo u tome islamska feministička hermeneutika pruža važan korektiv: ona ne odbacuje vjeru zbog njene zloupotrebe, nego iz samih etičkih temelja islama propituje dominaciju, monopol nad tumačenjem i svaki pokušaj da se ljudska moć sakralizira. Na taj način religija ponovno može postati prostor oslobađanja, odgovornosti i dostojanstva, umjesto instrument kontrole.

The post Kada se ljudska riječ predstavi kao Božija volja: Kako prepoznati duhovno nasilje? appeared first on FER ŠKOLA.

The goal is to critically dismantle the roots of gender stereotypes and foster the development of egalitarian gender models grounded in both academic research and religious teachings. Through feminist anthropology, historical critique, hermeneutics of suspicion, and gender-sensitive linguistics, participants will engage with classical and contemporary texts in philosophy, theology, history, sociology, and related disciplines. 

OPEN TO ALL 

Students and individuals with higher education from all fields. 

FALL SEMESTER  12 October 2025 – 21 January 2027  •  Four courses offered in English 

LEARNING FORMAT & CERTIFICATION 

Lectures and weekly readings will be available to participants on the Moodle platform.  

Participants who regularly attend and complete a final academic paper will receive 4 ECTS credits per course and a certificate from the University of Sarajevo listing the course content. 

APPLICATION DEADLINE  01 October 2026 

Notification of admission:  06 October 2026 

Course fees (English):  FREE OF CHARGE 

APPLICATION FORM: 
Online application form 

MORE INFORMATION 

FER School website: https://ferschool.org/en/home/ 

E-mail: ferskola.tpo@gmail.com 

ORGANIZED BY 

The post FEMINISM AND RELIGION: CALL FOR ENROLLMENT • ONLINE ACADEMIC PROGRAM 2026/2027 appeared first on FER ŠKOLA.

U svom predavanju prof. dr. Zilka Spahić Šiljak fokusirala se na isprepletenost roda, religije i politike u Bosni i Hercegovini, ističući da je rod jedno od ključnih polja na kojem se pregovaraju religijski autoritet, etnonacionalna pripadnost i politička moć. Kako je naglasila, kontroverze oko roda rijetko su samo o rodu. One često postaju simboličke borbe oko porodice, morala, nacionalnog identiteta, kolektivnog pamćenja, religijske pripadnosti i budućnosti društva. Prof. Spahić Šiljak objasnila je da se rod, religija i politika u Bosni i Hercegovini ne mogu adekvatno razumjeti kao tri odvojena područja koja se povremeno međusobno dodiruju ili utiču jedno na drugo. Naprotiv, ona su povijesnoi institucionalno isprepletena. Politička moć se često legitimira kroz religijske i etnonacionalne narative, dok se religijski autoritet nerijetko osnažuje kroz bliskost s nacionalnim identitetom i političkim institucijama. Rodne norme, u tom kontekstu, pružaju snažan jezik kroz koji se izražavaju i brane ideje o porodici, kolektivnom opstanku, moralu, građanstvu i nacionalnoj pripadnosti.

Istaknula je da Bosna i Hercegovina pokazuje destruktivne posljedice ispreplitanja religije, nacionalizma i patrijarhalne moći. Takva ispreplitanja često jačaju isključive politike, ograničavaju prava i slobode žena i svode složena društvena pitanja na identitetske sukobe. Istovremeno, prof. Spahić Šiljak naglasila je da su mogući i nužni drugačiji oblici ispreplitanja: između vjere i pravde, feminizma i izgradnje mira, pamćenja i odgovornosti, religijske pripadnosti i demokratske slobode, kao i između različitosti i solidarnosti.

Dr. Jadranka Rebeka Anić govorila je o razvoju i uticaju antirodnih pokreta u Hrvatskoj. Analizirala je načine na koje su antirodni narativi postali vidljivi kroz političku mobilizaciju, religijsku retoriku, medijske kampanje i inicijative civilnog društva koje rodnu ravnopravnost, feminizam i prava LGBTQ+ osoba predstavljaju kao prijetnju obitelji, djeci, nacionalnom identitetu i religijskoj tradiciji. U svom izlaganju dr. Anić naglasila je da antirodni diskurs često funkcionira kroz proizvodnju moralne panike i predstavljanje roda kao uvezene ideologije, umjesto da se rodna ravnopravnost prepozna kao demokratsko pitanje i pitanje ljudskih prava. Također je ukazala na načine na koje su se antirodni akteri u Hrvatskoj mobilizirali oko obrazovanja, reproduktivnih prava, seksualnog obrazovanja, Istanbulske konvencije i javnih rasprava o porodici i braku. Kako je istaknula, ove kampanje nisu izolirani događaji, nego dio širih transnacionalnih antirodnih politika prisutnih širom Evrope. Istovremeno, dr. Anić naglasila je važnost feminističke teologije, kritičkog akademskog rada, međureligijskog dijaloga i građanskog obrazovanja u odgovaranju na takve narative znanjem, etičkom odgovornošću i solidarnošću.

Sudjelovanje prof. Spahić Šiljak i dr. Anić doprinijelo je dubljem razumijevanju načina na koje rodne rasprave u Jugoistočnoj Evropi otkrivaju šire borbe oko demokracije, religije, identiteta i društvene pravde. Njihova predavanja pokazala su da presjeci roda, religije i politike nisu marginalna pitanja, nego su ključni za razumijevanje suvremenih izazova s kojima se suočavaju društva na Balkanu i šire.

The post Rod, religija i politika – Ljetna škola Leibnitz appeared first on FER ŠKOLA.