Ružica Ljubičić

U ranim razdobljima indijske povijesti žene su bile istaknute sudionice duhovnih i filozofskih rasprava, oblikujući misaone tokove i obogaćujući intelektualni i duhovni pejzaž svoga vremena. Njihova nadahnuta poezija i pronicljiva promišljanja o egzistencijalnim pitanjima potvrđuju njihovu nezaobilaznu ulogu u oblikovanju religijskih i društvenih tradicija. Filozofkinje i pjesnikinje poput Maitreyi, Gargi, Lopamudre i Akke Mahadevi tek su dio bogatog nasljeđa koje je sustavno potiskivano i prepušteno kolektivnom zaboravu. Stoga je važno osvijetliti doprinos ovih žena i podsjetiti kako je njihova postupna marginalizacija unutar indijske religijske tradicije pridonijela rastu nasilja nad ženama te učvršćivanju represivnih društvenih praksi.

Hinduizam i drevni sveti spisi

Indija, kao kolijevka duhovnosti, kroz stoljeća njeguje raskošnu filozofsku tradiciju. Hinduizam, jedan od najstarijih  religijskih sustava, temelji se na osnovnim načelima dharme (moralne i društvene odgovornosti), karme (uzročnih veza) i samsare (ciklusa ponovnog rođenja). Konačni cilj je mokša – oslobođenje od ciklusa reinkarnacije (Self, 1998). Navedeni principi čine temelj važnih tekstova poput Veda, Upanišada i Bhagavad Gite (Zaehner, 1966). Hinduistička literatura dijeli se na dvije glavne skupine: Šruti (tekstove koji su „čuti“) i Smriti (tekstove koji su „zapamćeni“). Šruti se odnosi na vječne istine koje su vedski mistici (rišiji) spoznali kroz duboku meditaciju i kontemplaciju. Ti tekstovi, među kojima su Vedske Samhite (Rigveda, Samaveda, Jadžurveda, Atharvaveda) i Upanišade, smatraju se otkrivenima, a ne ljudskim djelom (Naudin et al., 2007). S druge strane, Smriti obuhvaća spise koji su nastali kasnije i odigrali važnu ulogu u oblikovanju kulturnih obrazaca hinduističkih vjernika (Tiwari, 1987). Iako se često spominje da hinduistički panteon broji oko 33 milijuna božanstava, taj broj je simboličan i odražava beskonačnost božanske prirode. Vedski tekstovi navode 33 božanstva, podijeljena u tri kategorije: nebeska (Dyaus, Indra, Varuna), atmosferska (Vayu, Rudra, Parjanya) i zemaljska (Agni, Prithvi, Soma). Tijekom vremena, broj božanstava je rastao, a u samoj srži hinduističke tradicije nalaze se Trimurti – tri glavna božanstva koja predstavljaju osnovne funkcije svijeta: Brahma (stvoritelj), Višnu (održavatelj) i Šiva (razaratelj). Uz njih stoje Tridevi – tri glavne boginje (Sarasvati, Lakshmi i Parvati), koje simboliziraju mudrost, obilje i snagu. Osim toga, veliki značaj imaju avatari poput Krišne, Rame i Durge, koji pokazuju različite aspekte božanskog djelovanja u svijetu (Klostermaier, 2010).

Položaj žena u drevnoj Indiji

U drevnoj Indiji žene su imale znatno viši društveni položaj nego u kasnijim razdobljima. Bile su obrazovane, imale su pravo sudjelovati u vjerskim ritualima i obredima te su, prema vlastitom izboru, mogle svladavati ratničke vještine. Primjerice, u Rigvedi se spominje kraljica-ratnica Vishpala, koja je, nakon što je u bitci izgubila nogu, uz pomoć željezne proteze nastavila vojna osvajanja. Vedski tekstovi oslovljavaju žene različitim nazivima koji oslikavaju njihove vrline i značajke. Primjerice, Aditi znači „ona koja je neovisna”, Aghnya „ona kojoj se ne smije nauditi”, a Devi „božanska” (Dokras, 2020: 34–35). Međutim, iako vedski tekstovi svjedoče o značajnoj ulozi žena u društvu, potrebno je razmotriti kako su društvene i pravne norme oblikovale njihov status. U tom kontekstu, važno je analizirati pravne i filozofske koncepcije koje su definirale žensku prisutnost u javnom i duhovnom životu.

Pravni stručnjak Anjani Kant (2003) ističe da vedska tradicija nije prikazivala žene kao podložne muškarcima, već im je priznavala istaknuto mjesto u društvu i duhovnom životu. Prema vedskim spisima, žene su mogle primiti inicijaciju, sudjelovati u svetim ritualima i doprinositi očuvanju dharme – univerzalnog zakona koji je uređivao društvene odnose i određivao pojedinačne dužnosti. Rigveda i Brihadaranyaka Upanišada spominju educirane žene  poput Gargi i Maitreyi, no ostaje pitanje je li takav  povlašteni status bio dostupan svim pripadnicama društva ili isključivo ženama višega staleža. Iako su teorijski uvidi poput Kantovih istraživanja ključni za razumijevanje pravnog položaja žena, važno je proširiti perspektivu analizom konkretnih povijesnih izvora i književnih prikaza. U tom pogledu, radovi Wendy Doniger i Udaya Dokrasa pružaju dragocjene osvrte na dugoročnu promjenu statusa žena u Indiji. Primjerice,  Kant u knjizi Women and the Law (2003) proučava pravni status žena u Indiji, analizirajući kako su vedski koncepti, osobito dharma, utjecali na društvene norme te položaj žena u vjerskim obredima kao i u intelektualnim raspravama. Nedostatak akademskih izvora otežava pregled utjecaja obrazovanih žena u ranoj Indiji, što radove Doniger i Dokrasa čini osobito vrijednima. Američka indologinja i povjesničarka religije,Wendy Doniger u knjizi The Hindus: An Alternative History (2009) piše o tome kako su žene djelovale u vedskoj i postvedskoj književnosti. Ona ukazuje na to da su društvene preobrazbe postupno umanjile obrazovne i društvene prilike žena. Uday Dokras, povjesničar i stručnjak za drevnu indijsku civilizaciju, autor je knjige Women in Ancient India, u kojoj detaljno istražuje povijesne izvore s ciljem rekonstrukcije položaja žena u staroindijskom društvu. Obradom vedskih tekstova, epova poput Mahabharate i Ramayane te budističkih i džainističkih spisa, Autor naglašava da su žene u najranijim povijesnim razdobljima imale pristup obrazovanju i mogućnost društvenog angažmana, no taj je status kasnije sustavno potisnut.

Tko su bile brahmavadinice?

Brahmavadinice su bile žene koje su se isticale iznimnim obrazovanjem u područjima duhovnosti i filozofije, a njihova misija bila je očuvanje i prijenos drevne vedske mudrosti. Sam naziv brahmavadinica potječe od riječi Brahman, koja u hinduističkoj filozofiji označava sveprožimajuću, apsolutnu stvarnost, te vadini, što znači govornica ili učiteljica. Tako su ove žene bile prenositeljice hinduističkih duhovnih spoznaja (Chronicle, 2020; Dokras, 2022). Kao što smo ranije spomenuli, u vedskom društvu obrazovanje nije bilo isključivo privilegij muškaraca. Gurukule – drevni centri mudrosti – bile su otvorene svim učenicima, omogućujući im pristup znanjima iz religije, filozofije i književnosti, neovisno o spolu. U takvom povoljnom okruženju, učitelji (gurui) prenosili su starodrevna učenja, dok su žene djelovale kao Upadhyayi (pomoćne učiteljice ili asistentice) i Acharyini (učiteljice najviše razine stručnosti). Nakon završetka razdoblja brahmacharye – faze posvećene stjecanju znanja, disciplini i duhovnom usavršavanju – žene su imale slobodu odabrati vlastiti životni put. Mogle su se posvetiti obiteljskom životu ili se odlučiti za dublja istraživanja i predanost duhovnom učenju. One koje su se potpuno posvetile duhovnim studijama stekle su titulu brahmavadinica (Chronicle, 2020; Dokras, 2022).

U himnama Rigvede odzvanjaju ženski glasovi, a određene interpretacije ističu simboličan broj od  27 žena. Ovaj podatak, obogaćen simbolikom brojeva unutar vedske tradicije, potvrđuje neizostavan doprinos ovih žena očuvanju duhovne baštine (Kundalia, 2024). Iako cjelovit popis imena još nije precizno utvrđen – budući da su mnoge himne anonimne – broj 27 često se tumači simbolički, naglašavajući širinu i značaj ženskog doprinosa vedskoj poeziji. Među poznatijim imenima koja se povremeno spominju nalaze se, primjerice, Gnoša, Lopamudra i Apala, no većina imena ostaje skrivena u samom tekstu Rigvede (Jamison, Brereton, 2014; Kundalia, 2024).

Hrabra pitanja: Gargi u debati s Yajnavalkyom

Među najčuvenijim rishikama, filozofkinjama drevne Indije, ističe se Gargi Vachaknavi, kći velikog mudraca Vachaknua, čije se ime prenosi u svetim spisima Brihadaranyaka Upanišade. Rođena oko sedmog stoljeća prije Krista, Gargi je već u mladosti pokazivala oštroumnost i intelektualnu znatiželju, što ju je dovelo do statusa jedne od najcjenjenijih vedskih učenjakinja svoga doba (Dokras, 2022). Predaja joj pripisuje autorstvo nekoliko himni Rigvede, no ono po čemu je ostala zapamćena jest njezina filozofska rasprava s mudrim Yajnavalkyom – debata koja svjedoči o njezinoj pronicljivosti i odvažnosti. Raspravu je organizirao kralj Janaka iz kraljevstva Videha, pozvavši sve učene mudrace, vladare i plemiće iz Indije. Kada su se svi okupili i zauzeli svoja mjesta, objavio je da onaj tko sebe smatra najistaknutijim poznavateljem Brahmana (Brahmiṣṭha) može istupiti i preuzeti nagradu (Gupta, 2020: 142). Unatoč prisutnosti mnogih učenih ljudi, nitko se nije usudio istupiti – osim Yajnavalkye. Pokazao je samouvjerenost, odlučivši preuzeti nagradu čak i prije nego što je rasprava započela. Mudraci Aśvala, Uddālaka i Uśasta redom su ga izazvali pitanjima, no Yajnavalkya im je smireno i uvjerljivo odgovarao, uspješno pobijajući njihove argumente. Njegovo se znanje činilo neprikosnovenim – sve dok nije došao red na Gargi. Za razliku od prethodnih sugovornika, Gargi je uspostavila drugačiju dinamiku rasprave. Obratila mu se riječima: „Yajnavalkya, postavit ću ti dva pitanja, poput dviju strijela usmjerenih prema tebi, baš kao što kralj gađa svoje neprijatelje. Ako ih uspiješ odbiti, pobjeda je tvoja.” (Gupta, 2020: 149). Yajnavalkya, siguran u svoje znanje, bez oklijevanja je prihvatio izazov. Tada ga je Gargi upitala, kako prenosi Brihadaranyaka Upanišada, a citira Brian Black, akademik i stručnjak za indijsku filozofiju, historiju religija i studije Azije u knjizi The Character of the Self in Ancient India: „Ako je sve sjedinjeno u vodi, na čemu onda voda počiva?” (Black, 2012: 150). Yajnavalkya je odgovorio da voda počiva na prostoru (Ākāśa). No Gargi se nije zadovoljila tim odgovorom. Nastavila je propitivati, postavljajući još složenije pitanje: „Ono što je iznad neba, ono što je ispod zemlje, ono što ispunjava prostor između neba i zemlje, ono što ljudi nazivaju prošlošću, sadašnjošću i budućnošću – na čemu sve to počiva?” (Gupta, 2020: 152). Yajnavalkya joj je ponovno odgovorio da je sve utemeljeno u prostoru. Međutim, Gargi je znala da njegov odgovor nije dovoljan te je ponovila pitanje s još većom ozbiljnošću. Konačno, Gargi je postavila svoje posljednje, najteže pitanje: „Na čemu počivaju svjetovi Brahmana?” Ovoga puta Yajnavalkya nije odgovorio argumentirano kao ranije. Umjesto toga, njegov ton postao je prijeteći: „Gargi, tvoje ispitivanje sada prelazi dopuštene granice. Ako nastaviš, glava će ti otpasti. Pitaš o nečemu što se ne može propitivati.” (Gupta, 2020: 153). Njegov odgovor dao je naslutiti da je Gargi prešla granicu onoga što se smatralo primjerenim. Iako je službeno izgubila raspravu, njezina hrabrost, intelekt i vještina vođenja dijaloga izdvojili su je među ostalim sudionicima, kojima je Yajnavalkya prethodno lako odgovarao. Njezina pitanja, iako odbačena, ukazala su na potrebu za daljnjim istraživanjem fundamentalnih pitanja o postojanju i prirodi stvarnosti, ostavljajući neizbrisiv trag u filozofskim promišljanjima staroindijske misli.

Gnoša  – iscjeljenje kroz znanje

Gnoša (sanskrt: घोषा) jedna je od rijetkih žena-vidjelica (ṛṣikā) vedskog doba čije je ime sačuvano u Rigvedi. Kao kći rišija Kakšivana, potomka Angirasa, i unuka Dirgatamasa, potekla je iz dinastije istaknutih mudraca i pjesnika. Od djetinjstva je bolovala od teške kožne bolesti, vjerojatno gube, što ju je spriječilo da se uda te je većinu života provela u očinskom domu. No umjesto da se povuče u osamu, posvetila se duhovnom životu, neprekidno upućujući molitve Ašvini Kumarima – božanskim blizancima i iscjeliteljima obdarenima moći pomlađivanja (Das, 2019). Dirnuti njezinom pobožnošću i ustrajnošću, podučili su je Madhu Vidyi, tajnom učenju koje joj je donijelo mladost, mudrost i ozdravljenje, omogućivši joj da sklopi brak i osnuje obitelj. Osim što se istaknula kao pjesnikinja, Gnoša bila je i filozofkinja te brahmavādinī – objaviteljica Brahmana. U Rigvedi su joj pripisane dvije himne (39. i 49. himna desete maṇḍale), svaka sastavljena od 14 stihova. Stihovi njezinih himni glase:„Ašvini, kamo ide vaša blistava kočija na svom putu? Tko je kiti za njezino radosno putovanje, koje započinje u zoru, posjećujući svako jutro svaki dom, nošena ovamo molitvom na žrtvenik? Gdje ste, Ašvini, uvečer, a gdje ujutro? Gdje se zaustavljate, gdje počivate noću? O, junaci, to vas molim: Budite mi blizu danju, budite mi blizu noću.” (Griffith, 1896). Prva himna veliča Ašvine, izražavajući zahvalnost za ozdravljenje i slaveći njihovu božansku moć iscjeljenja. Druga himna je intimniji iskaz njezinih osobnih težnji i čežnje za bračnim životom, što pokazuje da su i teme ženskih emocija bile cijenjene u vedskom pjesništvu (Prabhu, 1991). Njezin sin Suhastya također je sastavio jednu himnu u Rigvedi, svjedočeći o kontinuitetu duhovne i poetske tradicije u njezinoj obitelji. Za razliku od mnogih drugih žena-vidjelica, koje su u vedskom kanonu ostale tek apstraktne figure, Gnoša  ima jasno definiranu povijesnu prisutnost. Kao nasljednica velikih vedskih pjesnika, i sama je pridonijela tom naslijeđu (Prabhu, 1991; Ajur, 2018: 4). Njezina priča svjedoči o moći znanja i duhovne predanosti u nadilaženju životnih prepreka poput bolesti te potvrđuje da su žene mogle biti aktivne sudionice intelektualnog i duhovnog života vedskog doba. U tom se kontekstu Gnoša svrstava među najistaknutije žene vedskog svijeta, uz Gargi, Lopamudru i Maitreyi, koje su svojim učenjem i pjesništvom ostavile trajan trag u vedskom naslijeđu.

Lopamudra: Mudrost, ljepota i duhovno naslijeđe

Lopamudra (sanskrt: लोपामुद्रा), poznata i kao Kaveri, Kaushitaki ili Varaprada, istaknuta je figura vedske književnosti. Smatrana je suprugom mudraca Agastye, jednog od najvažnijih rišija Rigvedskog razdoblja (1950. pr. Kr. – 1100. pr. Kr.) (Doniger, 1981). Njezino ime nosi višeznačnu simboliku – lopa označava odsutnost ili gubitak, dok mudra upućuje na ljepotu i blagoslov. Prema predaji, Agastya ju je oblikovao sintetizirajući najplemenitije osobine biljnog i životinjskog svijeta, čime je postala jedinstvena u fizičkom i intelektualnom smislu (Tatavarthy, Sastry, 2019). Tri najvažnije verzije njezine priče nalaze se u Rigvedi, Mahabharati i Giridhara Ramayani. Rigveda ju prikazuje kao mudru i lijepu ženu, s jelenjim očima i iznimnim intelektom. Njezino ime povezuje se s filozofskim raspravama, a neke himne pripisuju se upravo njoj (Griffith, 1896). S druge strane, Mahabharata ju opisuje kao princezu Vidarbhe, koja napušta luksuz dvora kako bi živjela s Agastyom, ističući njezinu duhovnu predanost i autonomiju u odlučivanju (Dutt, 1905). Giridhara Ramayana naglašava njezinu ulogu u širenju Lalita Sahasraname, zbirke od tisuću imena Božanske Majke (White, 2000). Lopamudrina priča simbolizira ravnotežu između materijalnog i duhovnog. U članku „Lopamudra: The Enigmatic Philosopher of Ancient India“ (2024.) autorica i blogerica koja piše za web stranicu ItihaasKiKhoj, Sharvari Seth ističe njezinu misao o mudrosti kao harmoniji zemaljskih potreba i transcendentalnih težnji. Kao filozofska i duhovna figura, Lopamudra ostaje simbol neovisnog razmišljanja i ženskog autoriteta u staroj Indiji, otvarajući prostor za daljnja istraživanja njezina utjecaja na hinduističku tradiciju.

Maitreyi: tragateljica za besmrtnošću

Maitreyi, supruga mudraca Yajnavalkye, bila je poznata po svojoj posvećenosti vedskom učenju. Njezina filozofska uloga potvrđuje se i time što joj se pripisuje deset stihova u Rigvedi, unutar tisuća koje ona obuhvaća. Maitreyi je bila sklona dubokim spekulativnim raspravama te je često inicirala produbljene dijaloge sa svojim suprugom, pridonoseći time razvoju njegova duhovnog poimanja, slično kao što je Lopamudra nadahnjivala svog muža, mudraca Agastyu. Osim toga, s predanošću je prakticirala asketski način života. Yajnavalkya je imao dvije supruge: Maitreyi i Katyayani, kćer mudraca Bharadwaje. Dok je Katyayani težila tradicionalnim životnim vrijednostima i majčinstvu, Maitreyi je, nasuprot tome, težila spoznaji postanka svijeta – znanju o Atmanu (unutarnjem sebstvu). Nakon što je postigla uvid u bit Atmana, zamolila je Yajnavalkyu da joj prenese mantru vječnosti. Zadivljen njezinom intelektualnom pronicljivošću, mudrac joj je udijelio blagoslov (Tatavarthy, Sastry, 2019).

Ženska ljepota kao prokletstvo: Kako prevladati nasilje?

Kroz feminističku teologiju i intersekcionalnu analizu bolje razumijemo proces marginalizacije ženskih glasova u duhovnim središtima. Upravo te metode omogućuju dublje sagledavanje uloga žena, njihovih strategija otpora i načina na koji su se borile protiv društvenih, kulturnih i religijskih normi koje su ih stavljale u inferioran položaj. Indijski hinduistički monah Swami Vivekananda smatrao je da je osnova društvenog napretka omogućiti ženama da donose odluke: „Obrazujte svoje žene najprije i ostavite ih da same odlučuju“ (Vivekananda, 2022: 23). Školovanje djevojčica može postati katalizator velikih promjena u društvenim strukturama, a Vivekananda ističe da je napredak nacije vidljiv upravo kroz tretman prema ženama (Vivekananda, 2022: 22). Njegova hvalevrijedna ideja poziva nas da razmotrimo djelovanje žena u oblikovanju bolje budućnosti.

Citat budističke feminističke teologinje, autorice i učiteljice dharme, Rite M. Gross, također upućuje na dinamiku ženskog u akademskim krugovima, Citat glasi „Prema nekim znanstvenicima, pozitivni prikazi ženskosti u ikonografiji božica i slični prikazi virangane ili herojske žene stvorili su kognitivni okvir u kojem su Hindusi prihvatili i integrirali moćne ženske figure poput Indire Gandhi i Phoolan Devi. Isto to ne bi bilo moguće u zapadnim religijskim tradicijama“ (Gross, 1989). Autorica ukazuje na to da su pozitivni prikazi ženskosti kroz boginje i herojske žene u hinduističkoj tradiciji stvorili kognitivni okvir koji je omogućio hinduistima da prihvate i integriraju moćne ženske figure poput Indire Gandhi i Phoolan Devi.

Međutim, unatoč tim pozitivnim portretima, stvarni položaj žena u Indiji ostaje duboko obilježen patrijarhalnim normama i zastrašujućim praksama koje prijete njihovim životima, pravima i slobodama. Iako se Indija često percipira kao napredna zemlja, suočava se s ozbiljnim problemima diskriminacije i nasilja nad ženama. Unatoč zakonodavnim reformama, ostaje zemlja s alarmantno visokim brojem silovanja, femicida i ubojstava ženske djece, a još donedavno borila se s praksom satija. Prema drevnim izrekama, ljepota indijske žene često se smatra njezinim prokletstvom, jer je čini metom muškog nasilja, a njezino lice može postati žrtvom napada sumpornom kiselinom.

Jedan od najdrastičnijih primjera patrijarhalne indijske tradicije je običaj sati, prema kojem je udovica bila prisiljena na spaljivanje na pogrebnoj lomači svog muža. Taj ritual, koji je postojao od oko 500. godine naše ere, bio je prisilno nametnut ženama, a odbijanje da sudjeluju često je rezultiralo društvenim izopćenjem i nasiljem. Britanci su zabranili ovu praksu u Bengalu 1829. godine, ali je ona nastavila postojati u nekim dijelovima zemlje još dugo nakon toga (Brenčac, 2021).

Prema podacima indijske vlade, nasilje nad ženama poraslo je za 83% između 2007. i 2016. godine, što ilustrira podatak da se na svaki sat bilježe četiri silovanja (Chellamuthua, 2016). Položaj žena dodatno je kompliciran kastinskom podjelom društva. Žene iz nižih kasta, poput Dalitkinja, suočavaju se s višestrukim oblicima marginalizacije i porasta nasilja. U 2022. godini, prema podacima Nacionalnog ureda za kriminalističku evidenciju, prijavljeno je 4.241 slučajeva silovanja nad ženama iz potlačenih kasta, što je više od 10 silovanja dnevno (BBC News, 2024). Ovi strašni podaci ukazuju na potrebu za intersekcionalnim pristupom u analizi problema nasilja nad ženama, koji uzima u obzir kako spol, kasta i drugi društveni čimbenici utječu na iskustva žena. Unatoč ovim problemima, povijest Indije pruža primjere žena koje su postigle značajan društveni status i utjecaj. Ove žene, poput Indire Gandhi, Rani Lakshmibai iz Jhansija ili Sarojini Naidu, bile su istaknute zbog svojih političkih, društvenih i kulturnih doprinosa. Primjeri žena poput Gorī, Lopamudre i Gnoše mogu nam pomoći razumjeti otpornost, intelektualnu snagu i duhovni autoritet koje su žene u Indiji imale kroz povijest, unatoč patrijarhalnim ograničenjima i nasilju s kojim su se suočavale. Gorī, kao simbol božanske moći, Lopamudra, poznata po svom učenju i mudrosti, te Gnoša, koja se istaknula kao pjesnikinja i filozofkinja, svjedoče o ženskoj sposobnosti da preoblikuju društvene norme i bore se za svoje mjesto u intelektualnom i duhovnom životu. Njihove priče pružaju inspiraciju suvremenim ženama u Indiji i šire, pokazujući da su znanje, hrabrost i duhovna snaga istinske strategije borbe nasilne stvarnosti. Njihova postignuća ostaju da nam služe kao podsjetnik na to da su ženska prava i doprinosi itekako mogući i održivi, te da su u prošlosti značajno doprinijele napretku društva u cjelini. Stoga je neophodno nastaviti raditi na društvenim promjenama koje će osigurati ravnopravnost i sigurnost za sve žene u Indiji.

LITERATURA

Ajur, S. B. (2018), Vedic women and life, Review of Research, 7(11). Preuzeto s www.lbp.world (posjećeno 20. 2. 2025).

BBC News. (2024), „'Ne osećam se bezbedno’: Muke radnica u indijskim bolnicama nakon silovanja i ubistva stažistkinje“, BBC News, https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-69275090 (posjećeno 13. 2. 2025).

Black, B. (2012), The Character of the Self in Ancient India: Priests, Kings, and Women in the Early Upaniṣads, New York: University of New York Press.

Benčec, P. (2021), Sati u (post)kolonijalnoj Indiji kao označitelj (post)kolonijalnog konflikta. Diskrepancija: studentski časopis za društveno-humanističke teme, 16(24), 65–68.

Chronicle, S. (2020), Brahmavadini | The forgotten tradition of women scholars in ancient India, The Sanatan Chronicle. Preuzeto 17. veljače 2025. s https://thesanatachronicle.com/brahmavadini-the-forgotten-tradition-of-women-scholars-in-ancient-india (posjećeno 15. 2. 2025).

Chellamuthu, M. (2016), Violence against women in India. Department of Health Promotion and Education, GIRH&FWT.

Das, S. (2019), Famous female figures of Vedic India: About Ghosha, Lopamudra, Maitreyi, and Gargi. Learn Religions. Preuzeto s https://www.learnreligions.com/famous-female-figures-of-vedic-india-1770399 (posjećeno 19. 2. 2025).

Dokras, U. (2022), Women in ancient India, Indo Nordic Author's Collective. Dostupno na https://www.academia.edu/76488374/Women_in_Ancient_India_book (posjećeno 30. 1. 2025).

Doniger, W. (1981), The Rig Veda: An anthology, London: Penguin Books.

Doniger, W. (2009), The Hindus: An alternative history, London: Penguin Books.

Dutt, M. N. (1905), A Prose English Translation of the Mahabharata (Vol. 3). Calcutta: P. C. Roy.

Griffith, R. T. H. (1896), The Hymns of the Rigveda, Callcuta: E.J. Lazarus & Co.

Gross, R. M. (1978), Hindu female deities as a resource for the contemporary rediscovery of the Goddess, Journal of the American Academy of Religion, 46(3), 269–291.

Gupta, N. K. (2020), Janaka and Yajnavalkya. In Collected Works of Nolini Kant Gupta (Vol. 5, Eight Talks). The Incarnate Word.

Jamison, S. W., & Brereton, J. P. (2014), The Rigveda: The earliest religious poetry of India. Oxford: Oxford University Press.

Kant, A. (2003), Women and the Law (drugo izdanje). APH Publish.

Klostermaier, K. (2010), A survey of Hinduism (treće izdanje). New York: State University of New York Press.

Kundalia, R. (2024), Empowered women in ancient Indian tradition (Master teza), New Delhi: Shyam Lal College.

Prabhu, P. H. (1991), Hindu social organization: A study in socio-psychological and ideological foundations, Popular Prakashan.

Self, D. (1998), Religije svijeta, Zagreb: Mozaik knjiga.

Seth, S. (2024). Lopamudra: The great philosopher of ancient India, Itihaas Ki Khoj. https://itihaaskikhoj.in/lopamudra-the-great-philosopher-of-ancient-india/ (posjećeno 14. 2. 2025).

Tatavarthy, B. i Sastry, P. (2019), Article 31: Indian women sages. Dostupno na Research Gate. https://doi.org/10.13140/RG.2.2.15087.79522 (posjećeno 19. 2. 2025).

Tiwari, K. N. (1987), Comparative Religion, New Delhi: Motilal Banarsidaas Publishing House.

Vivekananda, S. (2022), The complete works of Swami Vivekananda (Vol. III, 150th Birth Anniversary Edition), Kolkata: Advaita Ashrama Publication.

White, D. G. (2000), Tantra in Practice, Princeton University Press.

Zaehner, R. C. (1966), Hindu scriptures, New York: Everyman.