Crkva počinje susretom
Crkva nije samo mjesto na kojem se okupljamo, nego prostor u kojem jedni druge prepoznajemo.
Ondje gdje se srce otvara drugome, tišina postaje molitva, a različiti glasovi zajednička pjesma.
Bog se ne susreće samo u visinama, nego i za stolom, u podijeljenom kruhu, u ruci koja pruža utjehu i u riječi koja nikoga ne ostavlja samim.
Možda je naše poslanje upravo to: ne govoriti samo o svjetlu, nego postati prostor u kojemu i drugi mogu zasjati.
Susret. Blizina. Riječ. Tišina. Vjera. Zajedništvo.
Kada zamišljamo Katoličku crkvu, često najprije pomislimo na oltar, svećenika, propovijed ili papu. To i jeste dio njezina života, ali Crkva je i ono što se događa pred oltarom i izvan crkvenih zidova. Ona je razgovor nakon mise, posjet bolesniku, susret s mladima, riječ utjehe u trenutku gubitka i ruka pružena čovjeku koji više ne zna kamo krenuti. Crkva živi ondje gdje se ljudi susreću, gdje se njihova pitanja ozbiljno shvaćaju i gdje vjera postaje blizina, odgovornost i konkretno djelovanje.
U tim susretima svoje mjesto ima i pastoralna referentica, odnosno pastoralni referent (Pastoralreferent:in). O ovom pozivu pišem i iz osobne perspektive jer se i sama obrazujem za tu službu u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart.
Zato u ovom tekstu koristim naziv pastoralna referentica, kojim označavam laičku pastoralnu službu za koju se pripremam. Za mene to nije samo zanimanje koje treba opisati, nego put na kojem učim kako teološko znanje povezati sa životom ljudi i kako svoju vjeru pretvoriti u odgovorno djelovanje.
Put do službe pastoralnog referenta ili pastoralne referentice u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart povezuje akademsko obrazovanje, praktično iskustvo i osobno sazrijevanje za pastoralno djelovanje. Nakon studija katoličke teologije važnu ulogu ima Theologisches Mentorat, koje prati studente tijekom studija. U okviru programa Bewerber:innenkreis sudjeluje se u razgovorima, duhovnim vježbama, tematskim susretima i praktikumima u župnoj zajednici i školi.
Nakon studija slijedi trogodišnja faza stručnog uvođenja u službu (Berufseinführung tzv. Ausbildung), tijekom koje budući pastoralni referenti i referentice rade u pastoralnoj zajednici, dodatno se obrazuju te povezuju teološko znanje s konkretnim životom ljudi. Ta faza završava drugim službenim ispitom (Zweite Dienstprüfung) i biskupijskim ovlaštenjem za pastoralnu službu. Riječ je, dakle, o putu koji nije samo stjecanje stručne kvalifikacije, nego i proces u kojemu se znanje povezuje s iskustvom, a osobni poziv postupno prerasta u profesionalnu i duhovnu odgovornost za ljude i Crkvu. Informacije o pripremi za pastoralnu službu temelje se na službenim mrežnim stranicama Biskupije Rottenburg-Stuttgart, na kojima je opisan put obrazovanja i stručnog osposobljavanja za ovu službu.
Što radi pastoralna referentica?
Pastoralna referentica teološki je obrazovana pastoralna djelatnica koja surađuje sa biskupom, svećenicima, đakonima, drugim pastoralnim djelatnicima i vjernicima laicima. Njezin rad obuhvaća različita područja života Crkve, od naviještanja i kateheze do dušobrižništva, liturgije i pastoralnog planiranja.
U svakodnevnom radu pastoralna referentica može pripremati kateheze i biblijske susrete, raditi s djecom, mladima i odraslima te sudjelovati u pripremi za prvu pričest, potvrdu i druge oblike vjerske formacije. Može osmišljavati dječje i obiteljske mise, pripremati molitve i bogoslužja riječi te, u skladu s crkvenim propisima i povjerenim ovlastima, predvoditi određene liturgijske oblike i naviještati Božju riječ.
Može posjećivati bolesnike, donositi im pričest ako je za to ovlaštena, razgovarati s ljudima koji prolaze kroz osobne ili obiteljske krize te pratiti ožalošćene nakon smrti bliske osobe. Pastoralna referentica koja je završila odgovarajuće osposobljavanje može samostalno predvoditi oproštajna slavlja i sprovode te, uz odgovarajuće crkveno ovlaštenje i u skladu sa važećim crkvenim propisima, obavljati i obred krštenja. Djelovanje pastoralne referentice nije ograničeno na neposredne susrete s ljudima. Ono obuhvaća i pripremu pastoralnih projekata, suradnju s volonterima, organizaciju susreta, sudjelovanje u radu pastoralnih tijela i promišljanje budućnosti župne zajednice. Ovisno o kvalifikacijama i konkretnom radnom mjestu, može djelovati u posebnim oblicima dušobrižništva, obrazovanju, školskom vjeronauku i drugim područjima crkvenog djelovanja.
Važno je istaknuti da pastoralna referentica ne preuzima svećeničke ovlasti, nego djeluje u okviru svoje stručne osposobljenosti, crkvenih propisa i povjerenih zadataka. Ipak, njezin se doprinos ne može svesti na izvršavanje tuđih odluka. Ona je stručna pastoralna suradnica koja svojim znanjem, prosudbom i inicijativom sudjeluje u životu i poslanju Crkve.
Žene u Crkvi: darovi, odgovornost i zajedničko poslanje
Upravo se ovdje otvara pitanje mjesta laika, a posebno žena, u Crkvi. Žene su stoljećima prenosile vjeru, odgajale generacije, njegovale bolesne i održavale život mnogih zajednica. Njihov je doprinos bio neizostavan, ali nije uvijek bio jednako vidljiv ni priznat.
Danas žene u pastoralu donose teološko znanje, stručnost, iskustvo i sposobnost promišljanja budućnosti Crkve. One nisu samo suradnice koje provode već donesene odluke, nego mogu sudjelovati u oblikovanju pastoralnih smjernica, predlagati nove inicijative i preuzimati odgovornost za zajedničko poslanje.
Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium iz 2013. godine posebno promišlja o ulozi žena u Crkvi. U broju 103 naglašava da Crkva prepoznaje nezamjenjiv doprinos žena društvu, među ostalim njihovom osjetljivošću, intuicijom i posebnim sposobnostima. U istom odlomku poziva na otvaranje većeg prostora za djelotvorniju prisutnost žena u Crkvi, uključujući i mjesta na kojima se donose važne odluke. U broju 104 dodatno razmatra dostojanstvo žena i potrebu da se njihov doprinos ne ograničava na unaprijed određene uloge.
Te su misli važne za razumijevanje službe pastoralne referentice. Crkva treba prepoznavati i razvijati darove žena, a ne ih samo prihvaćati onda kada su potrebne za izvršavanje određenih zadataka.Služenje ne znači odricanje od vlastitoga glasa. Poniznost ne znači umanjivati svoje znanje, sposobnosti ili dostojanstvo. Žena ne mora biti manje vidljiva kako bi bila vjerna svojem poslanju. Upravo suprotno, njezina stručnost, iskustvo i osobnost mogu obogatiti Crkvu i pomoći joj da odgovori na potrebe današnjega čovjeka.
Crkva koja izlazi ususret ljudima
Papa Franjo u pobudnici Evangelii gaudium, osobito u broju 20, poziva Crkvu da iziđe iz vlastite sigurnosti i približi se ljudima. Taj se poziv ne ostvaruje samo riječima, nego i spremnošću da budemo prisutni ondje gdje se odvija svakodnevni život.
Za mene se ta misao povezuje s jednim osobnim iskustvom.
Jednom sam s kolegicom izašla na ulicu kako bismo molile za mir. Nismo bile unutar crkvenih zidova niti smo stajale pred oltarom. Bile smo među ljudima, na mjestu na kojem se odvija svakodnevni život. Tada su nam se pridružili i drugi ljudi. Molitva je postala susret i zajednički vapaj za svijetom u kojemu čovjek neće biti prijetnja drugom čovjeku.
Taj mi je trenutak pokazao kako vjera može izići iz poznatoga prostora i postati otvoren poziv drugima. Nismo morale poznavati ljude koji su nam se pridružili niti smo morale dijeliti sva njihova uvjerenja. Povezala nas je želja za mirom. Ekumenizam je tada prestao biti samo pojam i postao iskustvo zajedništva. Možda upravo takvi susreti pokazuju koliko je važno da Crkva bude prisutna ondje gdje ljudi žive, nadaju se, pate i traže odgovore.
U mojem osobnom iskustvu pastoralne službe posebno mjesto ima okupljanje zajednice na slavlje koje se u Njemačkoj naziva Gottesdienst – bogoslužje, odnosno zajedničko slavljenje Boga. Pastoralna referentica može okupljati ljude na bogoslužju, predvoditi službu riječi, naviještati Evanđelje, poticati zajedničku molitvu i pjesmu te stvarati prostor u kojem vjernici aktivno sudjeluju u životu zajednice.
U okviru službe riječi može se, u odgovarajućem liturgijskom obliku, održati i agapa, odnosno zajedničko blagovanje običnoga, neposvećenog kruha, koje povezuje Božju riječ, molitvu, pjesmu i zajedništvo za stolom. Važno je pritom razlikovati agapu od euharistijskog slavlja, u kojem se prima posvećena hostija. Ali u skladu s crkvenim propisima i ovlaštenjima, moguće je organizirati i bogoslužje s podjelom već posvećenih hostija, koje se u njemačkom govornom području naziva Wort-Gottes-Feier mit Kommunion ili Kommunionfeier. Takvo se slavlje razlikuje od mise jer se ne posvećuju novi euharistijski darovi, nego se vjernicima dijeli prethodno posvećena hostija.
Na taj način bogoslužje može postati iskustvo vjere u kojem se ljudi ne okupljaju samo kako bi slušali Božju riječ, nego i kako bi se međusobno susreli, ohrabrili i osjetili pripadnost zajednici. Bilo kroz bogoslužje sa običnim kruhom, bilo kroz bogoslužje s pričešću, naglasak je na zajedništvu vjernika, življenju vjere i aktivnom sudjelovanju u životu Crkve.
Potaknuta objavom na Facebooku, u kojoj se ljudi iznenađuju što žena predvodi slavlje u katoličkoj crkvi u Njemačkoj, želim pojasniti da nije riječ o sv. misi, nego o službi riječi (Wort-Gottes-Feier). To je bogoslužje u kojem se zajednica okuplja oko Svetoga pisma, molitve i pjesme, a mogu ga predvoditi za to osposobljeni i ovlašteni laici. U Biskupiji Rottenburg-Stuttgart pastoralni referenti i pastoralne referentice, na temelju biskupijskog ovlaštenja, osposobljeni su za predvođenje takvih slavlja.
Katolička Crkva bogata je različitim liturgijskim oblicima, a svaki od njih otvara drukčiji prostor susreta s Bogom i zajednicom. Zato se možda ne trebamo toliko iznenađivati koliko s radoznalošću upoznavati bogatstvo vlastite Crkve. Jer Božja riječ ne okuplja nas samo oko oltara, nego nas poziva da prepoznamo Božju prisutnost i među ljudima.
Sveti Pavao piše: „Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi” (1 Kor 12,27). Svaki član zajednice ima svoje mjesto i svoje darove, a nijedan ud nije suvišan. Upravo se u toj raznolikosti očituje bogatstvo Crkve: u onome tko predvodi molitvu, tko pjeva, tko priprema agapu, tko posjećuje bolesnika, tko sluša ožalošćene i tko pokreće nove inicijative.
Zato služenje pastoralne referentice ne treba promatrati odvojeno od života cijele zajednice. Ona ne zamjenjuje zajedništvo, nego mu može pomoći da raste; ne preuzima darove drugih, nego ih nastoji prepoznati i povezati. Jer Crkva nije samo prostor u kojem se okupljamo da bismo slavili Boga. Ona je i zajednica koja je pozvana Božju ljubav ponijeti sa sobom u svakodnevni život.
Biti pastoralna referentica znači prihvatiti da se vjera ne može odvojiti od stvarnosti. Ona se ostvaruje u razgovoru s mladom osobom koja postavlja teška pitanja, u posjetu bolesniku, u pratnji obitelji koja se suočava s gubitkom, ali i u inicijativama koje ljude povezuju oko zajedničkog dobra. To je odgovornost koja zahtijeva stručno znanje, ali i spremnost na učenje, suradnju i preispitivanje vlastitih postupaka.
Na svojem putu obrazovanja učim da teologija nije samo poznavanje crkvenih dokumenata i biblijskih tekstova. Ona zahtijeva sposobnost da se čuje čovjeka, razumije njegova situacija i prepozna trenutak u kojemu su potrebni riječ, djelovanje ili jednostavno prisutnost. Takav rad ne donosi uvijek vidljive rezultate. Ponekad se njegov smisao otkrije tek u povjerenju koje se postupno razvija ili u nadi koju čovjek ponovno pronalazi.
Zato pitanje pastoralne službe nije samo pitanje profesionalnih zadaća. Ono je i pitanje kakvu Crkvu želimo graditi: onu u kojoj se odgovornost zadržava na malom broju ljudi ili onu u kojoj se različiti darovi prepoznaju i razvijaju; onu koja samo govori o čovjeku ili onu koja je spremna slušati ga i uključiti ga u zajedničko djelovanje. Crkva ne bi trebala samo govoriti o laicima, nego zajedno s njima promišljati, odlučivati i preuzimati odgovornost za svoje poslanje. Jer laici nisu samo oni kojima je Crkva poslana, nego i oni koji je svojim darovima, znanjem i iskustvom svakodnevno izgrađuju. To nam potvrđuju i Drugi vatikanski koncil u svojim dokumentima posebno ističe aktivnu ulogu laika u životu iposlanju Crkve:
– Lumen gentium (br. 30–31 i 37) – Laici su punopravni članovi Božjega naroda, pozvani sudjelovati u poslanju Crkve svojim darovima, znanjem i iskustvom. Imaju pravo, a ponekad I dužnost, izraziti svoje mišljenje o pitanjima koja se tiču dobra Crkve.
– Apostolicam actuositatem (br. 2 i 10) – Apostolat laika proizlazi iz njihova kršćanskog poziva. Laici nisu samo pomoćnici crkvene hijerarhije, nego aktivni nositelji poslanja Crkve,pozvani djelovati u crkvenoj zajednici i društvu.
Pastoralna referentica ne služi Crkvi tako što potiskuje vlastitu osobnost, nego tako što svoje sposobnosti, vjeru i iskustvo stavlja u službu drugih. Njezina je stručnost važna, ali jednako su važni spremnost na suradnju, svijest o vlastitim granicama i poštovanje dostojanstva svakog čovjeka.
Možda budućnost Crkve ne ovisi samo o tome koliko će ljudi ući kroz njezina vrata, nego i o tome hoće li u njoj osjetiti da imaju svoje mjesto, da ih netko čuje i da mogu sudjelovati. Crkva postaje vjerodostojno lice Evanđelja onda kada svakome omogućuje da daruje ono što jest i kada se nijedan dar ne zanemaruje samo zato što dolazi od žene.
Izvori :
- Papa Franjo, Evangelii gaudium (2013.), br. 20 i 103–104. Apostolska pobudnica o naviještanju Evanđelja u današnjem svijetu, s posebnim naglaskom na poslanje Crkve i doprinos žena. Službeni tekst Svete Stolice na hrvatskom jeziku:
https://www.vatican.va/content/francesco/hr/apost_exhortations/documents/papa-francesco_esortazione-ap_20131124_evangelii-gaudium.html - Biskupija Rottenburg-Stuttgart, Ausbildung Pastoralreferent/innen. Službene informacije o studiju katoličke teologije, praćenju studenata tijekom studija, programu Bewerber:innenkreis, trogodišnjoj fazi stručnog uvođenja u službu, drugom službenom ispitu i biskupijskom ovlaštenju:
https://ha-i.drs.de/ausbildung-pastoralreferentinnen.html - Theologisches Mentorat Tübingen. Informacije o praćenju i pripremi studenata teološkog studija za pastoralnu službu, duhovnim vježbama, razgovorima i praktičnom iskustvu. Dostupno preko službene stranice Biskupije Rottenburg-Stuttgart navedene u prethodnoj poveznici.
- Biskupija Rottenburg-Stuttgart, Kommentierte Rechtssammlung. Službena zbirka crkvenih propisa i smjernica za pastoralne djelatnike laike, uključujući pravila o liturgijskim službama, stručnom uvođenju u službu i ovlastima:
https://rechtssammlung.drs.de/ - Biskupija Rottenburg-Stuttgart, Kommentar: Sonntagsgottesdienste. Objašnjenja o nedjeljnim bogoslužjima, predvođenju službe riječi i osposobljavanju ovlaštenih laika:
https://rechtssammlung.drs.de/rechtssammlung/4-heiligungsdienst-liturgie-und-sakramente/42-sakramente/424-eucharistie/kommentar-sonntagsgottesdienste.html - Papa Benedikt XVI., Deus caritas est (2005.), br. 20. Enciklika o kršćanskoj ljubavi i odgovornosti pojedinog vjernika i cijele crkvene zajednice za ljubav prema bližnjemu. Službeni tekst Svete Stolice na hrvatskom jeziku:
https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/encyclicals/documents/hf_ben-xvi_enc_20051225_deus-caritas-est.html - Biskupija Rottenburg-Stuttgart, Kommentar: Richtlinien zur Beauftragung von Laien zum Begräbnisdienst.Objašnjenja o sudjelovanju laika u pojedinim oblicima službe povezane sa sprovodima i ukopima:
https://rechtssammlung.drs.de/rechtssammlung/4-heiligungsdienst-liturgie-und-sakramente/43-sonstige-gottesdienstliche-handlungen/kommentar-richtlinien-zur-beauftragung-von-laien-zum-begraebnisdienst.html - Drugi vatikanski koncil, Lumen gentium – Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. studenoga 1964.), (br. 30–31 i 37) 31 i 37. U:Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hrvatski tekst dostupan je na: Katolik.hr –Lumen gentium .
- Drugi vatikanski koncil, Apostolicam actuositatem – Dekret o apostolatu laika (18. studenoga 1965.), br. 2, 10 i 24. U:Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
